Radi toga se oni podvrgavaju različitim teškim ispitima kako bi postigli "učeništvo", ne da bi vladali ljudima već da bi bdjeli nad duhovnim razvojem čovječanstva i brinuli o tome da se sva duhovna traženja i nastojanja uvijek nanovo ulijevaju u jednu veliku rijeku, koja vodi natrag k Bogu. Kako se odvija taj nadzor? Odgovor na to će dati ostatak priopćenja, koliko mi je to moguće i dozvoljeno.

Želim posebno naglasiti dvije okolnosti. Postizanje učeništva je vrlo teško, ali nikome nije nemoguće, čak niti ovim teškim načinom. No za većinu čovječanstva postoje lakši putevi. To su učenja njihovih osnivača religija. Zapadnom svijetu je data milost da je sam Bog bio među ljudima kao Isus Krist. On ih je poučavao. On nam je pokazao jedan lakši put, tj. sljeđenje Njegovih jednostavnih zakona o ljubavi. Oni koji su kao ja tražili put do učeništva pomoću nevjerojatno teškog rada i koji su njime išli, učinili su to samo zato da bi bili Bogu na raspolaganju kao dobrovoljni instrumenti, kao Njegovi "sluge". Zato mi kao takvi "Gospodinove sluge" imamo izvršiti zadatke za koje smo se osposobili napornim školovanjem. Objasniti naše zadatke nekome tko nije prošao ovu školu je isto tako nemoguće, kao što bi jednom preciznom mehaničaru bilo nemoguće objasniti finese njegovoga znanja nekome tko nema dara za mehaniku tehničkim načinom izražavanja.

Sada ću vam, dragi čitatelji, u ovome što slijedi-i to je moj posljednji zadatak u ovome zemaljskom postojanju koje će uskoro završiti-hvala Bogu-dati pregled mog daljnjeg školovanja koji će vas istovremeno upoznati sa zadacima kakve imam ja i mnogi drugi koji su isto tako prošli školu i postigli "stadij učeništva".

Vrijeme školovanja koje je bilo do temelja provedeno, nije samo potpuno preoblikovalo moj čitav dotadašnji način mišljenja, već i moj život. Poduka je u početku još uvijek bila jednolična, ali uskoro je postalo zanimljivije. Tada mi je u svrhu učenja na raspolaganju stajala biblioteka, kakva vjerojatno nikada nigdje u javnosti nije postojala. Čak se i najslavnija od svih biblioteka, ona u staroj Aleksandriji-prije nego što je bila spaljena-ne može usporediti s tom bibliotekom. Uskoro smo naučili-ali trajalo je skoro godinu dana prije nego sam time temeljito ovladao-služiti se eteričkom materijom koja se na Orijentu naziva akaša i uz pomoć koje smo u stanju određene događaje iz pradavne prošlosti učiniti vidljivima, a tako i neke stvari iz budućnosti. Ja ovdje pomoću mog instrumenta, izdavača Duhovnog života izričito kažem "razviti", jer uslijed slobodne volje dane ljudima čak ni nama Majstorima ili Učiteljima nije moguće točno predvidjeti svaku sitnicu koja će se dogoditi u budućnosti. Ipak glavni pravci se mogu nazrijeti, isto kao što se uz pomoć logičkog mišljenja i zaključivanja mogu pronaći uzroci koji se nalaze u prošlosti, a koji su nama vidljivi u akaši. Skoro je nemoguće reći više jer nedostaje prikladan način izražavanja ove građe.

Dozvolite dragi sunarodnjaci da na ovome mjestu objavim radosnu poruku čitavome čovječanstvu. Sasvim svejedno što će budućnost donijeti, nikada ništa ne može naškoditi čovjeku koji voli Boga iznad svega. Sve nevolje koje nailaze stići će samo one koji su ravnodušni, ikoji uopće nemaju vjere ili su duševno i duhovno mrtvi. Stoga slijedite svi upute vaših religija i proširite svoje shvaćanje proučavanjem mistika, koji su svi poslanici Božji, kako religiozni osjećaji u duši i duhu ne bi potpuno zakržljali.

Prošle su mnoge godine najtežih studija, prije nego što sam smio polagati prvi ispit. Nije bio tako težak i s lakoćom sam ga položio. Drugi ispit je već bio teži. Morao sam dokazati kako ne samo da sam u budnom stanju gospodar svojih osjećaja i da ih potpuno nadzirem, već da tu kontrolu zadržavam i u snu. A to, vjerujte mi, zbilja nije lako. Bio sam magnetski uspavan i u snu mi je prikazana slika koja je značila najveće iskušenje za moje osjećaje. Katkada je moj učitelj i duhovni vođa mislio da ipak neću položiti ispit, ali nakon početnog kolebanja moja "doživljajna svijest", moj Ja je uvijek preuzeo kontrolu i savladao uspješno sva iskušenja. Nakon svakog položenog ispita i kušnje osjećao sam kako sam opet malko napredovao.

Najzanimljivije područje proučavanja bilo je bez sumnje ono, koje bi se-analogno poznatom geopolitičkom istraživanju-moglo nazvati geospiritualnim razvojem. Pomoću eteričke materije akaše može se vidjeti i promatrati, ne može se govoriti toliko o razvoju koliko o procvatu Stvaranja, pri čemu se dolazi do uvida u božansko Stvaranje i upravljanje nasuprot kojih je cjelokupno istraživanje naših znanstvenika obična dječja igra. Geospiritualno istraživanje je između ostalog pokazalo da Bog u svome stvaranju uvijek radi i stvara prema najjednostavnijim principima, samo što mi nismo sposobni prepoznati jednostavnost u Njegovom djelovanju jer prilikom uobičajenog istraživanja uvijek očekujemo teškoće i prepreke tamo gdje uistiu vlada najveća jednostavnost. Upravo to je uostalom i najveći misterij cijelog božanskog Stvaranja.

Prilikom moje geospiritualne poduke između ostaloga sam saznao i što je prouzročilo ledena doba i zašto su ona uopće morala nastati. Postalo mi je odjednom logično zašto se određene vrste životinja najednom morale potpuno nestati, zatim zašto se jedna velika planeta koja se kretala oko Sunca između putanja Marsa i Jupitera raspala i sada kruži još samo kao gomila ruševina poznatih kao asteroidni pojas oko Sunca. Upoznao sam uzroke te velike katastrofe koja je uništila jedno divno razvijeno i napredno čovječanstvo. Postao sam svjestan zašto je moralo doći do te katastrofe; zato jer je čovječanstvo na toj raspadnutoj planeti usprkos neprekidnim opomenama uvijek išlo krivim putevima, onima kojima bi i naše glupo čovječantvo rado išlo, što se uvijek pravovremeno sprečava prirodnim katastrofama, velikim uništavanjima, ratovima i glađu, kao i epidemijama; sve to sa ciljem da ova Zemlja također ne doživi sudbinu raspadnute planete. Iz toga sam vidio da je svim nevoljama koje snalaze Zemlju uzrok čovjek. Kada bi ljudi htjeli ići putevima koje im Bog pokazuje, zemaljski život bi mogao biti drugačiji, mnogo bolji i mnogo lakši za cjelokupno čovječantvo. No, ljudski duh se mora razvijati u potpunoj slobodi, zato moraju postojati i opisane nevolje jer se ljudi ne žele razvijati na ispravan način.

Dobio sam divan uvid u unutrašnje zakone postojanja te kakve skrivene veze postoje i tamo gdje se ne naslućuju nikakve veze. Ti su odnosi djelomično uvjetovani razvojem, a djelomično moraju biti takvi jer teže jedno drugom i stvorit će i oblikovati nova djela o kojima sadašnje čovječanstvo ne može još ni sanjati. Tijekom godina pokazano mi je kakvim moćnim bićem može postati čovjek, samo ako ide putem kojeg mu Bog pokazuje. Istovremeno sam vidio i bezbrojne linije razvoja koje vode spomenutom cilju, tako da se u duhovnom razvojnom procesu čovjeku ostavlja ogromno polje djelovanja kako bi se ispoljila njegova slobodna volja. Usprkos svemu, čovjek nikada ne može izbjeći vodećoj i upravljačkoj ruci Božjoj makar možda tako mislio. Kad čovjek sve to vidi i shvati, osjeća samilost prema čovječantvu koje tako lakomisleno živi i ne brine ni o čem drugom do li kako bi sakupilo što više zemaljskog blaga koje nikome ne koristi jer ga i onako u trenutku smrti mora ostaviti.

Od vremena do vremena prekidana je teoretska nastava i radili su se sasvim jednostavni poslovi. Tako sam često bio dodijeljen takozvanim radnim kolonama koje su bile zadužene za opskrbu prenoćišta u visokim brdima, materijalom za loženje i namirnicama. To su bila prenoćišta u kakvima sam i sam prespavao na svojim putovanjima. Katkada sam pratio i transportne kolone. Ukratko, poduka je bila takva da nije bilo opasnosti od jednostranosti. Duševni razvoj je bio najvažniji, ali velika je pažnja posvećivana tome da fizičko tijelo uvijek bude spremno držati korak s razvojem duše i prilagođavati se snagama koje se razvijaju u duši. Polagalo se mnogo pažnje jednostavnom načinu života, boravku na otvorenom, posebno se uzimalo u obzir djelovanje sunčanih zraka na ovim visinama, protiv čijih se inače ponekad i smrtonosnih djelovanja (opekotina) poduzimalo određene mjere zaštite.

Tijekom određenog vremena povjereno mi je i upravljanje nad onim neobičnim već spomenutim muzejom, gdje je postojala kopija svakog majstorovog učenika spojena magnetskom vezom s učenikom samim, tako da se na kopiji kao na električnom aparatu za bilježenje, odražavala svaka etapa razvoja. Kad bi učenik popuštao u svojim nastojanjima, slika bi postajala nejasnom. Činilo se kao da vene. Obratno, kad bi netko napredovao, kopija je izgledala jasno i svježe. Povremeno je učenicima bilo dozvoljeno posjetiti muzej i uvjeriti se na svojim kopijama koliko su napredovali.Na žalost, nije mi dopušteno reći više o tim stvarima, jer bi ljudi jake volje-iako u oslabljenom obliku-mogli zloupotrijebiti te tehnike i uzrokovati veliku bijedu kad bi se time bavio neki beskrupolozni karakter. Bilo je etapa u kulturnoj povijesti naroda gdje su takve stvari bile uobičajene na dvorovima nekih vladara, te su ih koristili za razno-razne državne i druge intrige. To se uostalom događalo na dvoru jednog vladara u staroj domovini kada su još postojale bezbrojne male kneževine, grofovije i kraljevine.

Kako sam napredovao u svome razvoju, tako je i nastava postajala zanimljivija. Ponekad sam dobivao uvide u sadašnje ili buduće događaje-ove posljednje samo kao mogućnosti-pomoću eteričke materije akaše. Ti uvidi su imali izvjesnu sličnost sa sadašnjim filmom, osim što su bili oblikovani i oživljeni pomoću misaone snage samog Učitelja ili Majstora. Sada mi se često dogodi, kada slušam o raznim pronalascima i o njihovim naučnim objašnjenjima, da poželim da ti znanstvenici dobiju priliku samo jedan jedini puta upoznati eteričku materiju akašu i dobiti mogućnost rada s njom. Ali tek onda kad sveukupno čovječanstvo dosegne jedan istinski osjećaj odgovornosti će se tajna akaše moći objaviti javnosti.