"Kako si neopisivo lijepa", otelo mi se u čuđenju i iznenađenju.

"I ti isto tako", odvrati ona. "Pogledaj se u ogledalo na zidu!"

Pogledao sam se i nisam vjerovao svojim očima. Što se to dogodilo? Pa tako sam izgledao u svojim mladim danima kad sam kao mladi oficir garde služio vojsku. Samo sam sada u ogledalu, izgledao puno privlačnije nego onda jer je i mene okruživalo svjetlo kao neka vrsta povratnog zračenja moje slike.

S nevjericom sam gledao u ogledalo. Tada se umiješao brat Xerx:

"Sigurno nisi u stanju sve ovo razumjeti. Mogao bih ti objasniti ali tvoj drugi Ja to može još puno bolje. Ostavit ću vas jedno vrijeme nasamo." Napustio je prostoriju i ostao sam sam s mojom prijašnjom suprugom, s mojim drugim Ja.

O čemu smo razgovarali? Ne sjećam se da smo izmijenili mnogo riječi. Izgledalo je kao da se među nama odvija jedna bezglasna igra pitanja i odgovora. Razgovarajući tako ipak sam saznao slijedeće: moja se prijašnja supruga, moj drugi Ja nalazila pred završetkom svoga razvoja koji se odvijao na planeti Zemlji, dakle bio je vezan za ovaj sunčev sustav. Nju su čekali novi veliki zadaci, o kojima ni jedan od neposvećenih ne može imati nikakvu predodžbu, zadaci kozmičke naravi gdje posvećeni i savršeni (savršeni u odnosu na svoj životni put u području zemaljskog) ulaze u blaženstvo Gospodinovo kao sluge koje nikada ne mogu biti nevjerni, koji ne žele ništa drugo nego služiti u skromnosti i potpunom potčinjavanju Volji Božjoj, odnosno u "jedinstvu s Bogom" ili "ponovnom rođenju". Moj drugi Ja je, dakle, mogao kao "ponovno rođen" ući u najveće blaženstvo, ali se ona toga odrekla i izjavila da je spremna čekati sve dok i ja ne napredujem isto toliko što neće više dugo trajati. Odbijao sam to. Molio sam i zaklinjao moj drugi Ja da se ne zadržava zbog mene. Ali moja bivša supruga je odmahnula glavom i rekla-ovoga puta kristalno jasnim glasom-slijedeće:

"Ne! Neću te ostaviti. Ja sam ti, a ti si ja! Nas dvoje smo jedna cjelina. Čekat ću. Ništa time neću izgubiti i savršeno sam sretna. Ovdje me više i onako ne čekaju nikakva iskušenja. Ja ću ovaj svoj život, iako sam već "ponovno rođena", nataviti toliko dugo dok ti ne završiš svoj. Majstor Z ti je rekao kakva te zadaća još čeka. Prvo nju izvši, a tada će i tebi biti omogućeno da brzo postigneš "ponovno rođenje". Tada ćemo biti ujedinjeni i napustit ćemo zauvijek ovo polje djelovanja kako bismo prihvatili veće zadatke koji nas čekaju ali koje ćemo tada obavljati zajedno-kao jedna cjelina u djelovanju. To će tek biti blaženstvo u obliku jedne "duhovne cjeline" kakvo mi sada nismo u stanju ni zamisliti".

Na to nisam mogao ništa odgovoriti. Bio sam suviše uzbuđen. Moj drugi Ja je nastavio dalje govoriti:

"Ali mi do konačnog sjedinjenja nećemo biti potpuno razdvojeni. Ja ću biti često s tobom u snu, bit ću u tvojoj blizini prilikom tvojih studija i istraživanja. Mogu ti pomoći ali samo ako zatražiš. Misli na to: i ti moraš sam naći rješenje kao što sam ga ja našla. Još nešto: naše su sudbine već sada najintimnije duhovno i duševno povezane. Ukoliko ti padneš, odnosno, nakon što sam ti se otkrila kao tvoj drugi Ja, ne postigneš "ponovno rođenje", ja zauvijek neću moći dalje napredovati. U Carstvu Božjem možemo napredovati samo jedno za drugo, odnosno za druge, a ne za sebe."

"Ja ću postići "ponovno rođenje"! Obećajem ti! Želim što je moguće prije biti sjedinjen s tobom zauvijek jer mi ti značiš sve!"

Moj drugi Ja sretno se smiješio ali i suosjećajno i s razumijevanjem. Osjetila je izgleda da se moja prisna ljubav prema mome drugom Ja odjednom pomiješala s osjećajima prema mojoj nekadašnjoj supruzi.

Zato je rekla mirno i objektivno ali ipak intimno i srdačno:

"Poslušaj me još samo malo prije nego što se opet rastanemo! Rekla sam ti da ću ponekad biti uz i oko tebe kako bih ti davala snagu, podučavala te i objašnjavala ti ako želiš, ali sve to ne smije biti smetnja u odvijanju tvoga zemaljskoga života. Sve dok si čovjek, moraš živjeti i djelovati kao čovjek. Ako na primjer sretneš neku koju bi rado oženio, mirno to učini. Time tvoja čežnja za konačnim sjedinjenjem s tvojim drugim Ja, sa mnom, neće pretrpjeti štetu. Neizmjerno je velika razlika između jednog zemaljskog braka i onoga koji nazivamo "ponovnim rođenjem" i "ponovnim sjedinjenjem dvaju Ja"! Ovaj posljednji naziva se "nebeskim brakom", koji je neraskidiv za cijelu vječnost. Ukoliko se još jednom oženiš na ovoj Zemlji, budi ženi koju uzimaš za svoju zemaljsku suprugu, iako ona nije tvoj drugi Ja, uvijek brižan i ljubazan suprug. Ne zaboravi: i ona ima negdje partnera svojem Ja. Ako u brak stupe dvoje koji nisu nebeski parneri i tada je takav brak ipak koristan za obje osobe jer se oboje uče zajedničkom životu koji se više nikada ne raskida kada se oba dijela jednog Ja u nebu zauvijek stope u jedno. Tako svako ljudsko biće ima jednog partnera premda često ne zna na kojem se on razvojnom stupnju u tom trenutku nalazi i da li upravo u to vrijeme boravi na Zemlji."

Brat Xerx je ponovo ušao u sobu, nasmijao se i primijetio:

"Vi nebeski bračni drugovi! Nije li vrijeme da se rastanete? Brat Amo sada zna sve i na njemu je da što prije postigne konačni cilj, tj. "ponovno rođenje", kako biste time stvarno sklopiti nebeski brak koji traje vječno."

Moj drugi Ja mi je još jednom prišao i prisno me zagrlio pri čemu sam osjetio takvu toplinu da nigdje na Zemlji nema sličnih osjećaja.

Zanimljivo je da se slijedeće jutro u početku nisam sjećao događaja koji su se dogodili protekle večeri. Tek kad smo krenuli i kad mi se brat Xerx prijateljski nasmiješio prolazeći pokraj mene da stane na čelo kolone, iznenada sam osjetio kao da znam nešto čega se nikako ne mogu sjetiti. Tek kasnije mi se vratilo potpuno sjećanje.

Mnogim čitaocima koji su do ovog mjesta čitali moja "priopćenja",ono što sam rekao o susretu s mojim drugim Ja neće izgledati samo fantastično, već i nevjerojatno. Sve te sumnje nestaju kod onoga tko je čitao priopćenja dana preko Jakoba Lorbera. Na jednom mjestu se kaže: "Kako ni jedna ljudska duša kada je jednom stvorena iz elemenata prirodnoga carstva nikada više ne gubi svoju osobnost, tako će i od jednog ovakvog duhovno ponovo rođenog i savršenog para i muškarac i žena ostati vječno zasebne individualnosti. Ali, uslijed prapočetne duhovne pripadnosti među njima će kroz cijelu vječnost postojati jedno naročito, posebno skladno međusobno upotpunjavanje i međusobni odnos koji donosi najveće blaženstvo."

Možda će netko postaviti pitanje kako to da jedan takozvani posvećenik iz jedne indijske majstorske škole ( Škola misterija) tako dobro poznaje njemačkog mistika Lorbera i njegova otkrivenja. To je jednostavno zato, što su svi pravi učenici škola misterija dobro upoznati sa svim radovima i duhovnim nastojanjima svih mistika. To je njihovo područje proučavanja, njihova životna zadaća.