Majstor Z me je gledao smiješeći se.

"Znam da se sada osjećaš sasvim zadovoljnim u svojoj nutrini. To dolazi od toga što se nalaziš u mojoj blizini i moji te osjećaji izravno okružuju, tako da ih čak možeš primjetiti i zapaziti svojim običnim osjetilima, što se inače događa samo kroz tvoju još nedostatno razvijenu podsvijest. Sada dakle sasvim mirno razmisli, leži li ti nešto posebno na srcu?"

Šutio sam jer mi u tom trenutku stvarno ništa nije padalo na pamet. Majstor Z nastavi:

"Dakle, u tom slučaju ću ti pomoći jer znam kako je meni bilo u početku. Ono što te najviše muči kao Europljanina to je okolnost da nisi u stanju shvatiti što ovo školovanje, u kojem trenutno učestvuješ i koje ti ponekad izgleda stvarno smiješno, ima zajedničkog s postizanjem učeništva. Imam li pravo?"

Potvrdno sam kimnuo glavom.

"Razmisli", nastavio je objašnjavati Majstor Z, "bi li jedan graditelj usprkos svojim genijalnim planovima mogao bilo što izgraditi ako nema na raspolaganju školovanu radnu snagu? On mora biti potpuno upoznat s njihovim radom i zadacima prije nego što započne ostvarivati svoje genijalne planove. On kao prvo mora znati što i koliko može očekivati od svojih radnika. Drugim riječima, on mora poznavati ne samo njihovo znanje i umijeće, već mora razumjeti i shvatiti čak i njihovo ponašanje i način razmišljanja. Tko ne posjeduje određene sposobnosti, mora ih najprije steći. Za stjecanje tih sposobnosti je kao prva neophodna želja načiniti nešto uz pomoć drugih, koje je potrebno sasvim razumjeti kako bi se postigao najbolji učinak. Potrebna je i istinska skromnost i prilagodljivost, kako bi se pomoć ostalih koji u radu učestvuju primala radosno i nesebično, a na kraju potrebna je i ustajnost koja nikada ne posustaje. Dakle, najprije se radi na stjecanju triju najvažnijih preduvjeta potrebnih za izvođenje svih uspješnih djela: želja za radom; povjerenje prema suradnicima u svrhu razvijanja nesebične suradnje kroz skroman osobni nastup i prilagodljivost osjećajima i naravi drugih, te nepokolebljiva ustrajnost. To su za početak tri najvažnije stvari. Upravo su to osobine koje bi tvoja sadašnja, tako jednolika poduka trebala u tebi probuditi. Već samim tvojim učešćem u poduci i monotonim životom tvoja duša intuitivno usvaja te tri osobine. Ti to možda jedva primjećuješ. Međutim, uslijed tvojih napora u prijašnjem životu ta poduka za tebe više neće dugo trajati. Da bi ti ta promjena lakše pala, opet ćeš pratiti jednu karavanu koja treba dopremiti razne potrepštine. No, ovoga puta moraš biti dvostruko oprezan jer sada se nalazimo usred himalajske zime koja ovdje gore može uzrokovati strahovito nevrijeme. Događa se da temperatura padne na 70 do 80 stupnjeva ispod nule, a oluja usprkos tome i dalje bijesni. I snijeg ovdje gore zna ponekad napadati u čudesnim količinama. Uza sve to dolazi i do snježnih lavina. Morat ćeš se dakle do u sitnice držati uputa vođe kolone. To će opet biti brat Xerx koji ti je tako drag. A znaš li zašto?"

"Osjećam neku magnetsku vezu naklonosti i prijateljstva, ali njen uzrok mi je nepoznat. Zna li brat Xerx uzrok?"

"Da, zna, i zamolio me je da i tebi kažem. U tvom prijašnjem životu on je bio na jednoj drugoj planeti tvoj najmiliji brat. Bili ste nerazdvojni sve dok se nisi oženio."

"Čudno je to da čovjek svoje prijašnje rođake, prijatelje i rodbinu izgleda uvijek nanovo sreće, i to još u duhovnom svijetu, a onda opet ovdje na Zemlji!"

"Nije to tako čudno kao što ti misliš. Svaki čovjek je jedna individualnost, a to znači jedna naročita "iskra Božja" i prema tome vječna kao i sam Bog. Bog međutim želi svoje bezbrojne "duhovne iskre" učiniti isto tako samostalnima kao što je i On sam, kako bi imao inteligentne, spremne, ali i potpuno pouzdane suradnike. Naravno da bi On svakog trenutka mogao stvoriti takve suradnike, no oni ne bi bili slobodni i surađivali bi automatski u onome što bi im On sam zadao. Bog pak želi suradnike slobodne kao što je i On slobodan u svom stvaranju, zato mora svaka "iskrica" koja se kao osobnost odvojila od Njega najprije steći vlastita iskustva. Kako bi se razvio u posvema slobodnog Božjeg suradnika, u čovjekov duševni i duhovni razvoj se uz pomoć rodbine, znanaca i prijatelja unose "tipovi", koji da tako kažem, predstavljaju cijelo ostalo čovječanstvo. Ni jednoj osobi nije potrebno sresti pojedinačno sve ostale ljude tijekom evolucije; dovoljno je upoznati predstavnike "tipova" ljudi. To su onda rođaci, prijatelji i znanci koje ima svaki čovjek. Veze i poznanstva koje na taj način sklapa su njegovi stalni zadaci i ispiti tijekom razvojnog puta slobodnog čovjeka i aktivnog Božjeg suradnika. S rođacima, prijateljima i znancima ostajemo uslijed naših prijašnjih odnosa u kontaktu i u duhovnome svijetu, sve dok moramo raditi na našem usavršavanju. Ako smo uz pomoć doticaja s rođacima, znancima i prijateljima sasvim duhovno i duševno shvatili jedini Božji Zakon koji je uvijek apsolutne prirode, tako da su duša i duh u jednoj takvoj osobi doživjeli "ponovno rođenje", u tom slučaju su rođaci, prijatelji i znanci oslobođeni svih međusobnih veza, ali ne ranije. Jedina Božja zapovijed kojom se stječe apsolutna sloboda, kao što je poznato, glasi: "Ljubi Boga iznad svega, a svoga bližnjega kao samoga sebe!"

"Drugim riječima: moramo li mi teret naše rodbine, znanaca i prijatelja neprekidno vući za sobom?"

"I da i ne! Ti ih se oslobađaš u trenutku tvog "ponovnog rođenja". Ali ih upravo onda nećeš htjeti ostaviti već ćeš pokušati pomoći njihovu napretku jer ćeš uvidjeti kako su oni bili jedine ispravne "prepreke" u tvome životnom razvoju čiji cilj je pobjeda i ulazak u stvarnu slobodu."

"Čovjek dakle mora dozvoliti da ga rođaci, prijatelji i znanci neprekidno gnjave i iskorištavaju!"

"To nisam rekao! Oni postoje da bi ti učio! Na njima moraš učiti razlikovati što je važno, a što nevažno za tvoj razvoj! Ono što je nevažno, ostavi! Ljubiti svoga bližnjega ne znači neprekidno ga hraniti kolačima, već mu koji puta moraš reći i svoje mišljenje i okrenuti mu leđa ako te pokušava iskorištavati. Ali što je ispravno, to moraš sam odlučiti pomoću svoga srca. To je dio tvoje životne škole i to razlikovanje moraš sam naučiti."

Nakon ovog objašnjenja uslijedila je mala stanka u našem razgovoru. Zamislio sam se. Iznenada mi se činilo kao da sam postao vidovit i shvatio sve veze koje nas magnetskom snagom vežu za ljude i okolnosti, sve lance i spone koje se mogu razriješiti samo pomoću samooslobađanja putem razvoja duše i duha, kada dolazi do njihovog sjedinjavanja, do "ponovnog rođenja".

"Imaš potpuno pravo", prenuo me iz misli Majstor Z progovorivši ponovo. "Poznajem tvoje misli kojima se u ovome trenutku baviš. Ti istovremeno uviđaš kako nitko ne može jednostavno pobjeći od onoga što čini njegov pravac razvoja i od iskustava koja mora sakupiti na tom svome putu. Zato se u životu moramo ponašati kao hrabri vojnici i rješavati se tih veza nadvladavanjem sebe samih čime se sve više oslobađamo raznih opterećenja. Jednom generalu više nije potrebno nositi svoju prtljagu kao što to mora običan vojnik. Zato jedan general rješava složenije i odgovornije zadatke. Međutim, kao što sam rekao, svatko mora sam razriješiti svoje veze. Kada bi ih netko drugi razriješio umjesto njega, on ne bi bio oslobođen jer nije do rješenja došao svojom slobodnom voljom i neophodnom borbom, nastojanjem i izdržljivošću. Dakako čovjek u toj borbi nije bez savjetnika. On ima nepogrešivu nit vodilju-samo ako je poštuje, a to je opet zapovijed:"Ljubi Boga iznad svega, a svoga bližnjega kao samoga sebe!" Tada je sve moguće. Tada postižemo "ponovno rođenje". No pritom moramo i učiti što je u stvari "ljubav". To je naklonost, simpatija, suosjećanje, žrtvovanje za druge, ali uvijek aktivno, nikada pasivno, pri čemu ne moramo uopće brinuti što na to kaže naša okolina. Mjerodavno je naše osobno shvaćanje i odlučivanje. Vidiš li sada, dragi brate Amo, koliko je važno doći do ispravnog shaćanja i odlučivanja? To je ono što ti sada u stvari učiš u svojim naizgled tako monotonim lekcijama."

Kimnuo sam bez riječi. U sebi sam shvatio da Majstor Z, kao i uvijek, ima potpuno pravo.

"Ti još nisi sposoban osjetiti pravo oduševljenje", smjesta odgovori Majstor Z na moje misli. "Međutim, kako si ipak već daleko napredovao, dopustit ću ti malen uvid u budućnost radi ohrabrenja i duhovnog osvježenja. Dakle, slušaj pažljivo. Svijet se nalazi neposredno pred neizrecivo velikom odlukom. Pritom smo odlučujući čimbenik mi ljudi kao jedine, stvarne, izravne Iskre Božje ili individualnosti. Mi ćemo slijedećih desetljeća stajati pred odlukama o kojima će ovisiti budućnost čitavoga čovječanstva i ove planete. Vodećim i upravljajućim snagama, koje su već postale svjesni pomagači Božji uslijed svoga "ponovnog rođenja", za izvršenje velikog djela koje je pred njima neophodno je potrebna pomoć. Samom Bogu ona naravno nije potrebna. On bi mogao dati sve što želi samom svojom pomisli. No ljudi moraju naučiti sami misliti. Stoga moraju strahovitu krizu koja im uskoro predstoji sami nadvladati. Ukoliko im to ne uspije, možda će i ova Zemlja doživjeti sudbinu koju je nekoć doživjela jedna druga planeta, koja je prije Zemlje bila nositeljica jednog čovječanstva. Ona se raspala na komadiće kao što se vidi po lanetoidima i asteroidima koji lutaju putanjom između Marsa i Jupitera kao ostaci nekadašnje planete, sjedišta čovječanstva, a uništene ljudskom rukom-uslijed njihove arogancije, nevjere i međusobnih ratova. Oni nisu brinuli o jedinom pravom Vođi, koji je "ljubav", "naklonost","suosjećanje" i "žrtva", ukratko:ljubav, koji nikada ne prisiljava već samo savjetuje, upućuje i svakome ostavlja slobodnu volju, pa čak i kada im se želje razlikuju, a da ga zbog toga ne baca u zatvor niti ubija. Čovjek koji ne poštuje Njegovu Volju sam se odriče sreće i tako što ostaje ograničen, pa ne može probiti prirodna i kozmička ograničenja, osim onako kako to Bog uči, naime osobnim naporom za postizanjem "ponovnog rođenja", koje je istovremeno i oslobođenje od posljednje prisile, od prirodnog i kozmičkog. Neki drugi način postizanja slobode ne postoji u čitavome svemiru, a niti igdje postoji drugi Voditelj osim Boga! Taj jedini i pravi Voditelj nije nedostupan, već je spreman razgovarati sa svakim tko mu se izravno obrati. Ni jednom čovjeku nije potreban za to posrednik, ni činovnik, ni svećenik. Za jednostavnog čovjeka dovoljno je samo volja da bude s Bogom, da Ga u sebi prepozna kao jedinog pravog Voditelja, a time i prizna, čime mu je "ponovno rođenje"već osigurano.

Majstor Z jedno je vrijeme šutio kako bi naglasio riječi koje su slijedile.

"Vidiš, brate Amo,za duhovnu i duševnu odlučujuću borbu koja uskoro predstoji čovječanstvu, a time i radi daljnjeg opstanka ove planete, potrebni su nam "ponovo rođeni" koji potpuno dobrovoljno, iz ljubavi prema Bogu ispunjavaju Njegove želje; potebno nam je mnogo suradnika, "ne za volju nas, već za volju samih suradnika". Ukratko, mi bismo željeli da se po mogućnosti mnogi, tisuće, pa i stotine tisuća i milijuna ljudi dobrovoljno odluče služiti jedinog pravog Voditelja, Boga. Zbog toga, slijedećih godina će se u svijetu saznati više o nama. Istovremeno se čovječanstvo u slijedećih pola stoljeća otkriti pronalaske koji sada izgledaju čudesni i suviše fantastični. Ljudi će naučiti letjeti. Oni će se moći međusobno sporazumijevati na daljinu bez telefonskih žica. No, oni će to i mnoga druga otkrića upotrijebiti u svrhu razaranja. Baš to je ono gdje bi stotine tisuća, pa i milijuna ljudi trebalo pomoći kako bi se čovječanstvo spasilo od potpunog uništenja. Oni bi trebali raditi na svom vlastitom usavršavanju. Trebali bi djelovati vlastitim primjerom, vlastitim životom, pogledima na život i svojim shvaćanjem života; ukratko oni bi trebali biti prožeti spoznajom i dobrom voljom prema pravilu:"Ljubi Boga iznad svega, a svoga bližnjega kao samoga sebe!" Brate Amo, pred kraj svoga zemaljskoga života imat ćeš zadatak da pomoću jednog priopćenja, do toga će doći samo po sebi, svoje sunarodnjake u jednom dijelu svijeta poučiš i pomogneš im da dođu do spoznaje jedine prave istine:"Ljubi Boga iznad svega, a bližnjega svoga kao samoga sebe!" Ti ćeš svoje sunarodnjake, kojima ćeš morati biti primjer, podučavti da ne slijede nikakvog drugog vođu, da ne služe nikakvom drugom božanstvu već jedino "Bogu Ljubavi", a nikada onome tko ograničava i nameće svoje mišljenje; neka služe Boga koji oslobađa od svih okova i koji ostavlja svakom pojedincu njegovu slobodnu volju. Dragi brate Amo, štu su veći tvoji napori sada, utoliko će ti sveći biti uspjeh među tvojim sunarodnjacima u određenom kraju svijeta. Bit ćeš od velike pomoći tada tvojim sunarodnjacima! I ako oni budu slijedili tvoje savjete, opomene i uputstva, uvrstit će se među prve spašene. Njima se neće ništa dogoditi ni u teškim vremenima koja nailaze-pod uvjetom da tvoje savjete slijede dobrovoljno, tj. ti ih ne smiješ prisiljavati na na što. Što nesebičnije oni budu sudjelovali i što dublje budu shvaćali učenje: "Ljubi Boga iznad svega, a svoga bližnjega kao samoga sebe!", to će brži biti njihov napredak i tim prije će pripasti odabranima za Vječnost, odabranima od Boga samoga; koji ne poznaje i ne želi uobraženost već samo želi biti voljen iznad svega. Neka ljudi tog nebeskog, jedinog pravog Voditelja-Boga slijede samo iz ljubavi."