Nakon ručka u kojem sam ovoga puta posebno uživao, uzvišenoga raspoloženja Majstor Z me pozvao i rekao:

"A sada, brate Amo ćeš kao prvo iznenađenje vidjeti nešto što vjerojatno nisi očekivao."

Govoreći to Majsotr Z me uhvati pod ruku te krenusmo nekim dugačkim hodnikom na čijem kraju su se nalazila jedna vrata.

Ono što sam tada doživio za mene je u ono vrijeme bilo toliko neobično i neshvatljivo da sam stvarno vjerovao kako se nalazim u nekom drugom svijetu. Nakon što smo prošli kroz jednu ogromnu prostoriju u kojoj su se nalazile samo knjige i manuskripti, došli smo do druge velike prostorije koja je imala stakleni krov kojim je vjerojatno zatvoren otvor u stijeni jer je kroz strop prodiralo danje svjetlo. Ta je prostorija bila neka vrsta muzeja, ali sasvim posebne vrste, kakav vjerojatno ne postoji nigdje drugdje na svijetu. Kao nekadašnji učenik svetih ljudi vezan sam dobrovoljno datum "unutrašnjom" časnom riječi, koju sam dao prilikom moje posljednje inicijacije na završetku svoga školovanja, pa mi na žalost nije dozvoljeno sam muzej deteljno opisati. Mogu reći samo toliko da je tamo bilo moguće pratiti duhovni rast svakog pojedinog učenika Majstora Z, i to jednim jedinim pogledom. Između ostaloga mogao sam vidjeti na kojem se stupnju nalazim u svome razvoju. Veza između muzeja i osoba bila je ostvarena jednim duševno-magnetskim kontaktom, uglavnom uslijed slobodne volje svakog učenika da boravi u prebivalištu Majstora Z kako bi postao "posvećenik" svetih ljudi,a time i sam Majstor kao što je Majstor Z. Nakon što smo jedno vrijeme šetali muzejom pri čemu mi je Majstor Z objašnjavao važne stvari, vratili smo se u predsoblje gdje su se nalazile ogromne količine knjiga i ostalih spisa. Tu su bili zastupljeni svi jezici svijeta. Nehotice sam tražio gdje se nalaze knjige na njemačkom jeziku. Međutim, nisam ništa našao. Upravo sam Majstoru Z htio postaviti pitanje u vezi s time, kad mi je počeo objašnjavati:

"Dragi brate Amo, postoje ovdje i knjige na njemačkom jeziku, pa i takve koje su pisane narječjima prošlih stoljeća,ali ni to nije najčudnije u ovoj knjižnici. Najčudnije je da ti, samo ako znaš kako, možeš svaku knjigu smjesta čitati na tebi poznatom jeziku, bez obzira na kojem jeziku je knjiga pisana ili tiskana, osim toga u ovim ćeš knjigama naći napisanu cijelu povijest našeg sunčevog sustava uključujući i postanak čovjeka, kao i opis događaja koji će se odvijati tek u slijedećim stoljećima. Međutim, povijest slijedećih stoljeća je na žalost dana tako da sadrži i moguća odstupanja do kojih može doći prema logičkom razvoju onoga što je već prošlo i u skladu sa slobodnom odlučivanja čovječanstva."

Stvari koje sam ovdje i čitao i saznao bile su toliko čudne da sam ih jedva mogao shvatiti. U knjigama o neposrednoj budućnosti bila su opisana otkrića vezana uz upotrebu električnih i magnetskih struja Zemlje, razvoj automobila, filma, aviona, radioaparata...,ali ne smijem dalje nabrajati, jer mi je zabranjeno ići ispred vremena kad će ta otkrića biti objavljena! Još samo toliko da sam ja tada, na kraju prošloga stoljeća, već bio saznao za Prvi svjetki rat, za Drugi svjetski rat i ono što će zatim slijediti. No, o tome ne smijem ništa reći. Zato neka nitko ne pokušava saznati nepto pišući mi. Kada sam se vratio u svoju sobu, našao sa brata Gustava kako sjedi za stolom i studira. Prišao sam mu s riječima:

"Brate Gustave, molim te, oprosti mi moje jutrošnje ponašanje. Izgleda da sam na trenutak izgubio vlast nad sobom."

"Sve je u redu", smijao se brat Gustav. "Nisi ti jedini kome se to dogodilo. Svi smo to prošli, pa i ja. Ja sam čak tada, kada sam doživo prvu krizu, skoro pretukao prijatelja s kojim sam dijelo sobu. Mislio sam da sam ga pretukao, ali kad sam ponovo došao k sebi, vidio sam da sjedi za stolom smijući se. Ono što sam ja mlatio bila je kristalizirana forma koju je on stvorio, a za koju sam ja mislio da je on ( to ćeš i ti s vremenom naučiti oblikovati)."

"Ti to možeš?" upitah znatiželjno.

"Svakako, pa to je najlakša stvar što postoji."

"Bi li mi napravio takav jedan oblik?" zapitao sam.

Brat Gustav je smijući se kimao glavom upozoravajući:"Viediš li, dragi brate Amo kako i tebe hvata znatiželja. A što bi ti imao od jedne takve male predstave koja bi sličila čudu. Ništa, sve dok i sam nisi sposoban učiniti isto. A kada to budeš mogao, nećeš se više čuditi. Tada ćeš tu mentalnu vještinu sam izvoditi;toliko dugo i toliko često koliko budeš želio, a pritom ćeš vidjeti da to uopće više i ne želiš raditi jer će ti s vremenom postati dosadno."

"Vi ste svi prilično čudna braća", smijao sam se, ali odgovor me je ipak zadovoljio.

"Usput rečeno, brate Amo, savjetujem ti da legneš u krevet. Sutra ćeš krenuti na dugačak put prema Tibetu s kolonom koja ide po namirnice. To je put od najmanje deset dana hoda, uvijek prema visoravni s teškim hladnim i snježnim olujama. Ukoliko sja sunce, dobivaš opasne opekotine ako se ne pripaziš. Zato dobro slušaj savjete vođe kolone. Budeš li ga slušao, ništa ti se neće dogoditi i nećeš imati neugodnosti. Ali pazi: vođa kolone će davati upute samo na najljubazniji način. Ti ga ne moraš slušati, ali u tom ćeš slučaju trpjeti, kao na primjer od sunčanih opekotina."

"Lijepi izgledi", primijetih.

"To još ni izdaleka nije sve. Doživjet ćeš još mnogo toga. Između ostaloga, proći ćete i pored mjesta gdje žene prolaze "majstorsku školu". Tamo budi posebno oprezan."

"Bez brige, ne bojim se žena."

Umjesto odgovora brat Gustav je tiho zviždukao, kao da je time htio reći: još ćemo vidjeti, moji mladiću!

"Usput rečeno", ponovo sam započeo razgovor, "to je prvi puta kako čujem da i žene imaju priliku postići majstorstvo."

"A zašto ne? odvrati brat Gustav retoričkim pitanjem. "One su isto tako ljudi kao i mi."

"Znam, no mislio sam uvijek da različite poteškoće vezane uz njihova ženska tijela čine prepreke postizanju majstorstva."

"Pa postoje žene koje su slikari, kipari, pisci i pjesnici, zar ne?"

"No da, ali to je sasvim nešto drugo. One pritom uvijek ostaju žene i ne gube svoje ženske karakterne osobine. Ali kao "Majstori"-ne znam! Ne mogu to zamisliti."

"I to će ti s vremenom postati jasno. Za sada ću ti samo napomenuti neke stvari koje neka ti posluže kao nit vodilja za vlastito razmišljanje. Kao prvo; ne smiješ zaboraviti da se podjela na dva različita ali upotpunjujuća spola provlači kroz čitavo stvaranje. Onaj tko je postigao majstorstvo toliko je nadišao značaj i različitost spolova na Zemlji da je postao i majstorom nad spolnim nagonom. Da naglasim, on je njime ovladao, ali ga nije izgubio ili ostao bez njega. Ovladavanje njime sastoji se u tome da svaki Majstor, sasvim svejedno je li ženskog ili muškog spola, može živjeti s drugim i uz drugoga, kao što mi obični smrtnici živimo kao brat i sestra, kao majka i sin ili otac i kći. Ovladavanje spolnošću u spomenutim slučajevima za nas je nešto samo po sebi razumljivo samo zato što tako zahtijeva moral star stotinama i tisućama godina i što nam je takav pojam morala postao uobičajenim. Isto tako je ovladavanje spolnošću kod onih koji su postigli majstorstvo, svejedno jesu li muškog ili ženskog spola, nešto samo po sebi razumljivo; samo što je kod postignutog majstorstva odnos između spolova na višem stupnju nego što je to kod odnosa brat-sestra, majka-sin ili otac-kći. Odnos spolova na stupnju majstorstva je istinsko i pravo prijateljstvo i drugarstvo, dakle pravo bratstvo u duhu."

"To mi je jasno", odgovorih na to objašnjenje, "jer pritom otpada čin spolnog sjedinjenja."

"I upravo tu se jako varaš. Stapanje spolova na razini majstorstva se također događa, no u svakom slučaju drugačije nego pod običnim zemaljskim okolnostima. Stapanje spolova na razini majstorstva je isto kao i stapanje spolova u nebu, gdje se, kao što je poznato, sklapaju "pravi brakovi". Stapanje spolova na razini majstorstva ili "na nebu" sastoji se u tome da se negativni, dakle ženski dio, stopi u savršenu cjelinu s muškim dijelom bića u "jedno biće" što se tiče mišljenja, djelovanja i stvaranja. Ukratko, to je stanje najvećega sklada kakvo jedva možemo zamisliti. Negativni dio popušta i tim popuštanjem navodi pozitivni dio da se dopušta voditi i upravljati u svome djelovanju. Za sada samo toliko! Sve dok ne postignemo majstorstvo, mi muškarci i žene ponašamo se prilično ljudski. Stoga budi oprezan kad se zaustavite kod ženskog samostana, ili bolje rečeno, kod majstorske škole gdje se školuju žene. Ja sam sebi tamo nekoć skoro pokvario čitavu daljnju karijeru u pogledu inicijacije, a time naravno i karijeru osobe suprotnog spola koja je bila u pitanju. Zato se, dragi zemljače, malo pripazi."