Zastao sam iznenađen.

"To je stan Majstora Z", reče Sen. "Ovdje ćeš dobiti svoju prvu poduku."

"Dolje izgleda kao da je proljeće!", začudio sam se.

"Dolina je vulkansko područje i u njoj se nalazi više toplih izvora",objasni mi Sen. "Ali kako je dopremljen građevni materijal? Zar je sve preneseno preko onog visećeg mosta?"

"Samo djelomično, a dio materijala dobijen je od stijena u dolini. Kasnije ćeš sve bolje razumjeti."

Počeli smo se spuštati u dolinu.

Vladao je potpuni mir. Nismo vidjeli nikoga.

Kroz jedna široka vrata ušli smo u glavnu zgradu. Još uvijek nikoga nismo sreli. U međuvremenu su Latah i brat Gustav tiho nestali u pokrajnim hodnicima, jedino je Sen ostao uza me. Prošao je kroz još nekoliko hodnika. Tada se zaustavio pred jednim vratima, neko vrijeme je tiho stajao pred njima, a zatim ih otvorio odlučnim pokretom kao da je primio neko meni nečujno odobrenje da to učini.

Našli smo se u sasvim jednostavno namještenoj sobi sa samo tri stolice i jednim stolom, ali zato su se tu nalazile brojen police i ormari puni knjiga i smotuljaka papira.

Majstor Z mi je prišao smiješeći se prijateljski. Kad sam mu pružio ruku, umjesto da je prihvati, privukao me k sebi i zagrlio rekavši mi:

"Dobro došao,dobro došao,brate Amo,dovoljno dugo sam morao čekati tvoj dolazak!"

Nakon što smo se pozdravili, sjeo sam nasuprot Majstoru Z. Iz njegovih očiju, lica i uopće iz čitavog njegovog biča upravo je zračilo iskreno veselje zbog našeg susreta.

"Da bi razumio moju radost, dragi brate Amo", primijeti konačno moj sugovornik,"ne smiješ zaboraviti da se moje znanje o tebi proteže kroz vremenska razdoblja koja su tebi još potpuno neshvatljiva. S vremenom će ti sve to postati jasnije u tvojoj svijesti. Zasad ću samo ponoviti ono što sam rekao kad sam te posjetio na tvom putovanju u magnetskom snu. Sjećanje na naše druženje i istraživanje na drugim planetama tijekom idućih godina postajat će ti sve jasnije. I tada ćeš brzo napredovati u svome razvoju."

"Ti stalno govoriš o daljnjem razvoju. Moraš mi oprostiti,ali ja kao Europljanin,a posebno kao Nijemac sklon razmišljanju,želim najprije postići temeljno razumijevanje jedne stvari koja me ja mislim,sprečava da brzom duhovnom i duševnom napreodvanju. Imam stalan osjećaj kao da me nešto koči,a to je izvjesna doza neznanja!"

"Kaži, brate Amo, o čemu se radi,možeš mi to slobodno reći,možda ti mogu objasniti što želiš."

"Dakle, vi takozvani sveti ljudi živite životom koji vam omogućava da budete daleko ispred ostalih ljudi što se tiče razvoja duše i mogućnosti jasnog izražavanja vašeg duha.Znam da je takav život povezan sa žrtvovanjem mnogih vrsta zabava kojima se prepušta ostatak čovječanstva.Zanima me,moraju li i svi ljudi krenuti vašim putem da bi postigli blaženstvo i izbavljenje? Ako je tako, tada će čovječanstvo općenito zaostati daleko iza vas i nikada mu neće biti moguće nadoknaditi vašu prednost.Međutim, u masi čovječanstva mogu se naći tisuće ljudi koji bi rado krenuli vašim putem,ali nemaju mogućnosti.Zašto su oni zapostavljeni?Možda za njih postoji neka druga mogućnost kasnijeg postizanja onoga što ste vi već postigli?"

Majstor Z se nasmijao,prisno me potapšao po ramenu i odgovorio:

"Dragi brate Amo,tvoje pitanje odaje pravu njemačku preciznost ali je sasvim razumljivo. Detaljan odgovor ti sada još ne mogu dati jer bi nas to dovelo do rasprave koja bi trajala satima i danima,a pritom bih ti u nekoliko sati mogao toliko toga reći da bi se potpuno zbunio.Osim toga će ti to tijekom tvojih studija ovdje postati jasno samo po sebi i sam ćeš naći odgovor na ono što ti je sada nerazumljivo. Međutim,na glavno pitanje ću ti već sada ukratko odgovoriti. Put kojim smo krenuli mi takozvani sveti ljudi-usput rečeno, mi sami sebe nikada ne nazivamo "svetima",tako nas nazivaju starosjedioci protiv naše želje i volje-samo je jedan od bezbrojnih puteva koji vode divnom i čudesnom cilju ljudskoga razvoja.No to nije i ne mora biti put za sve ljude. U stremljenju prema savršenstvu postoji toliko mnogo puteva kao što prema Spasiteljevim riječima ima stanova u kući Njegova Oca! Spasitelj je ljudima koji streme i traže dao najbolji savjet:"Ljubite se međusobno i ljubite Boga Oca vašega!" Tko tako radi, samim tim izbjegava bezbrojne zamke i opasnosti koje koče njegov napredak. Spasiteljev put je najjednostavniji i najsigurniji. Ali čovječanstvo se sastoji od bezbrojnih međusobno različitih individualnosti koje su uslijed prolaska i rasta kroz različite okolnosti duševnog i duhovnog razvoja postale tako različite.Kod ljudi se uglavnom mogu naći sedam osnovnih tonova i sedam osnovnih boja.Svaka od sedam osnovnih oktava karaktera može krenuti bilo kojim od mnogih puteva razvoja,ali pritom će svaki biti različit od drugih.Stoga ni jedan od puteva nije bolji od drugih već svaki intuitivno odgovara pojedinačnoj osobnosti. Zato mi takozvani sveti ljud nismo ni u kakvoj prednosti pred jednostavnim ljudima koji možda iznenada u takozvanom "Revival Meeting" osjete kako ih obuzima Duh Božji;od toga trenutka ga svjesno održavaju u sebi i time odjednom postaju potpuno drugačiji,prosvijetljeni ljudi.Suprotno tome,naš put je drugačiji,mukotrpniji i izgleda ispravan za nas k0ji smo se ovdje sastali.Ali zato mi nismo ni mrvicu bolji niti prednjačimo pred običnim čovjekom koji od srca voli svoga Boga i koji živi prema Njegovim zakonima!"

"Hm,osjećam istinitost tvojih riječi! Osjećam da ne bih mogao doživjeti onu beskrajnu jasnoću i veličanstvenu raskoš Svemogućnoga vodeći jednostavan život kakav vode prosvijetljeni ljudi koje si pomenuo.Imaš pravo:mom temperamentu i naravi više odgovara put kojim ste vi krenuli."

"Veseli me da ti je to jasno.Još nešto moraš razumjeti već od početka svoga boravka ovdje. Mi, zbog krutog puta koji smo odabrali u cilju našeg razvoja i savršenstva,nismo ni za atom veći od jednostavnog,pobožnog čovjeka,od najvećeg grešnika,od najbeznadnije pijanice,od najvećeg kriminalca.Kod svakoga od njih još može doći do promjene i on nas tada može još daleko nadići usprkos našem teškom i naizgled beznadnom istraživanju i traženju. Mi u našem načinu življenja nalazimo svrhu svoga postojanja,a naš put nam daje naše osobne poglede kao duševne i duhovne vidike koje nemaju drugi koji su odabrali druge puteve s kojih se svemoćno Stvaranje vidi na neki drugačiji način.Ali ni jedan od različitih puteva prema konačnom cilju ne uzvisuje onoga tko njime kroči,niti ga stavlja u neku povlaštenu grupu.Na primjer,kod vas vlakovi mogu voziti samo zato jer se pruge održavaju u redu.O tome se brinu pružni radnici od kojih se svaki brine o dijelu pruge koji mu je povjeren.Oni se možda sa zemaljsko-socijalnog stanovišta nalaze daleko ispod nekih koji se voze vlakovima,ali ti ljudi u vlakovima ne bi se mogli tako bezbrižno voziti kad ne bi bilo pružnih radnika bez kojih bi vlak bio u neprekidnoj opasnosti da iskoči iz tračnica dok bi se ljudi nalazili u stalnoj životnoj opasnosti.Činjenica je da je sve u stvaranju i njegovim dijelovima međusobno na neki način povezano,bez obzira htjeli mi to ili ne.Ta međusobna povezanost je stalan izraz vječne prisutnosti Stvoriteljeve."

"To mi je jasno",rekao sam zamišljeno.

"S vremenom će ti još mnogo toga biti jasnije.No,sve ima svoje vrijeme.Ne možeš očekivati da već nakon nekoliko sati vidiš kako cvate cvijet čije si sjeme upravo posijao.Na Zemlji su pomoćna sredstva Stvoriteljeva-i to prilično važna-vrijeme i prostor koji su da tako kažemo kristalizirani oblici Stvoriteljevog mirovanja sedmog dana stvaranja koji još uvijek traje.Zato se vrijeme i prostor moraju uzimati u obzir.Oboje je pod izvjesnim okolnostima-ako se zna kako-moguće privremeno isključiti,ali to su samo iznimni slučajevi.Na kraju,dragi brate Amo,još nešto!Tko dođe ovdje k nama,mora se u prvom redu učiti skromnosti i poniznosti,a to mora biti dobrovoljno.Mi ovedje nikoga ni na što ne prisiljavamo,ali znamo da će se svatko svojevoljno htjeti uklopiti ako mu je iskreno stalo do toga da ide putem razvitka koji se općenito naziva putem svetih ljudi.Još jednom ti skrećem pažnju na to da postoje još stotine,ne,tisuće drugih puteva prema krajnjem cilju.Kaži mi,je li tvoja iskrena želja ići našim putem i time stvarno postati jednim od nas?"

Majstor Z me gledao pažljivo očekujući što ću odgovoriti.Gotovo mi se učinilo kao da se boji da se ne predomislim.

Čudno!Osjetio sam značaj ovog trenutka!Kao bljesak munje,pred mojim duhovnim očima iznenada je iskrsnula jedna situacija u kojoj sam ja bio odlučujući čimbenik.Vidio sam sebe kako stojim na raskrižju.Lijevo je vodio put u sunčani krajolik sa cvijećem,ali horizont je bio kao zamagljen isparivanjima što se dižu za vrijeme toplih ljetnih dana.Drugi,desni put vodio je kroz jednoličan,slabo osvijetljen krajolik,ali u pozadini je bio vidljiv tako divan prizor obasjan suncem da sam odmah osjetio da me moje određenje vodi u tom pravcu.

Kad je vizija nestala i kad sam ponovo stekao vlast nad sobom,vidio sam Majstora Z kako me još uvijek gleda upitno i s očekivanjem.Bio sam zbunjen,rukom sam obrisao čelo i promrmljao: "Gdje smo stali u našem razgovoru?"

"Pitao sam te, dragi brate Amo, želiš li ozbiljno postati jednim od naših?"

"Da,istina,sada se sjećam!Svakako,Majstore Z! Zato sam i došao ovamo."

"No dobro,dragi brate Amo.Na putu kojim mi ovdje idemo sve mora biti učinjeno dobrovoljno.Nikada se nište ne smije raditi pod prisilom.Zato tvoj današnji"Da" uzimam kao privremen i uvjetovan.Kad prođe pola godine,ponovit ću ti isto pitanje jer u početku će ti ovdašnji život biti jako jednoličan.No to mora tako biti da bi se vježbao u samodisciplini.Od sada si dakle jedan od "naših" i ja ti najsrdačnije želim dobrodošlicu,dragi brate Amo."

Govoreći to,Majstor Z me ponovo zagrlio:kada me pusti, primijeti:"Od sada ćeš ići sam svojim putem,ali imaš pravo svakoga od tvoje braće ovdje pitati za savjet i objašnjenje.Međutim ako katkada ne bi dobio ispravan odgovor,tada pokušaj razumjeti onoga tko je već otišao dalje u svom razvoju jer on možda vidi kako ti sam možeš naći odgovor na svoje pitanje što će u tom slučaju biti puno korisnije za tvoj napredak.S bratom Gustavom ćeš dijeliti prostoriju,on će biti tvoj brat koji će te savjetovati i voditi.Da ponovim još jednom,glavni uvjeti su:budi skroman,ponizan i nikada se nemoj osjećati povriješenim.Blagoslov Svemoćnoga neka te prati!"

Rekavši to Majstor Z položi ruke na moju glavu i osjetih kako me prožima neka vrsta električne struje.

Time je naš razgovor bio završen,pa sam krenuo sa bratom Gustavom u njegove prostorije jer je kao slučajno baš on u tom trenutku smiješeći se otvorio vrata sobe Majstora Z.