"A ipak ne mogu zamisliti",odgovorih,"kako mogu neprekidno primati magnetsko zračenje Majstora "Z" ako on pritom ne misli na mene?"

"Objasnit ću ti to jednim primjerom. Kada parlament prihvati neki zakon, on automatski stupa na snagu kroz izvršne organe policije i suda ako se poremete ili povrijede odnosi u svrhu čije zaštite je zakon donesen. Kada se negdje dogodi neko ubojstvo, policija,a kanije i sud, stupaju u akciju bez potrebe da se parlament posebno bavi tim slučajem. Eto, tako je i kod našeg Majstora "Z".Ti si parlament koji je odlučio dozvoliti da ga školuje Majstor "Z". Time si izrazio spremnost tvoje slobodne volje koja je automatski uvijek prisutna sve dok i dalje namjeravaš dozvoljavti da te Majstor "Z" uči i školuje. Majstor "Z" jest, da tako kažem, izvršni organ tvoje slobodne volje-policija i sud u našem primjeru-koji automatski stupa u akciju kad si sposoban primiti poduke koje je tvoja slobodna volja odlučila primiti. Prijemljivost je dakle kod tebe stalno prisutna, sve dok je tvoja slobodna volja sporazumna s time da učiš. A zračenja Majstora "Z" isto su tako stalno prisutna kao i tvoja spremnost, isto kao kad policija i sud smjesta stupaju u akciju kad je to potrebno.Je li ti sada jasnije?"

"Da", odgovorih oklijevajući jer sasvim jasno mi još ipak nije bilo.

"Da onda uzmemo jedan drugačiji primjer",nastavi Sen svoje podučavanje. "Ti znaš da je Bog stvorio sve i da sve održava uz pomoć svoje Volje, "jer vidje da je dobro", kao što je i sam ustanovio sedmoga dana kada se odmarao. Taj sedmi dan traje još uvijek. Bog se dakle još uvijek "odmara", odnosno Njegova Volja kojom je sve stvorio postoji još i sada. No nije zato potrebno da se Bog brine o svakom kukcu jer je On životne puteve sviju bića utvrdio pomoću zakonitosti koje Njegovom Voljom naprosto i dalje postoje. Jedino čovjeka nije okovao suviše krutim zakonitostima jer čovjek ima svjesnu dušu i duh. Zakonitosti koje se tiču duševnih i duhovnih ljudskih potreba Stvoritelj je tako oblikovao da ih čovjek može sam odabrati svojom "slobodnom odlukom", pomoću svoje "slobodne volje". Tako je i kod tebe. Ti se još danas možeš vratiti ukoliko želiš. Ni ja, ni Latah, a niti Majstor "Z" se zbog toga nećemo ljutiti na tebe, mi ćemo samo biti tužni jer nisi odlučio ići dalje putem samorazvoja. Prisiljavati te neće nitko od nas. Takva prisila mogla bi doći samo od Boga, a i on bi te samo pokušao usmjeravati,a ne i prisiljavati. Vidiš, najviša stvorena bića, pa i sam Stvoritelj tako su blagi u svom pomaganju i vođenju! Što ti misliš, što mislimo mi i Stvoritelj o onima na ovoj Zemlji koji su prigrabili moć upravljanja nad tisućama pa i milijunima ljudi i vladaju njima prema svom slobodnom nahođenju? Ovako nešto ne postoji među nama posvećenima. Kad bi se mi tako pnašali, Bog bi nas istoga trenutka ostavio, odnosno, mi više ne bismo bili u Njemu i time bismo izgubili našu moć. Molim te, ne zaboravi nikada da čak i najviši posvećenik i Učitelj ne može učiniti ništa upotrijebivši samo svoju snagu. Sve veliko i čudesno on ostvaruje samo kroz jedinstvo s Bogom. Dakle, može se reći da Bog kroz njega djeluje. Zato se najveća sreća jednog Majstora sastoji u tome da smije biti oruđe i instrument Božji. Bog jest i ostaje i za nas Najviši, Najsavršeniji jer Bog je alfa i omega cjelokupnog stvaranja."

Bio sam zadovoljan ovim odgovorom i ponovo sam prilegao. Vrata su bila otvorena i pogled mi je pao na padine pokrivene dubokim snijegom. Oko strmih vrhunaca polako su kružili konci bijelih oblaka koji su ponekad prekrivali azurno plavo nebo. Oko mene je vladala božanska tišina. Moje su misli lutale. Odjednom se sjetih Lataha i četvorice nosača. Pitao sam za njih i Sen mi reče da su krenuli dalje, pa se sada nalaze kod Majstora "Z" čiji stan je udaljen dva dana putovanja.

Kada smo u kamenoj zgradi proveli otprilike tjedan dana-Sen se brinuo za jelo i piće koje se vjerojatno nalaziilo spremljeno negdje u kući-jednog jutra Latah se pojavio u pratnji nekog Europljanina koji mi smjesta pristupi i prijateljski mi stisne ruku. Predstavio se kao brat Gustav, rodom iz-Njemačke!

Radosno sam mu stinuo ruku i odgovorio na njemačkom; " To je stvarno iznenađenje. Odakle dolazite?"

"Prije svega", odgovori brat Gustav smiješeći se, "nikakav vi" , već samo "ti". A kako da ja zovem tebe?"

"Zovi ga "brat Amo", brzo se umiješa Sen.

"Dozvoli, dragi Sen", odgovorih, "zar si zaboravio što si mi pričao o slobodnoj volji? A sada jednostavno određuješ moje ime! Kako se to slaže sa slobodnom voljom?"

"Oprosti, dragi brate Amo", odgovori skromno se klanjajući Sen.

"Ali kaži mi tko ti je dao tvoje sadašnje ime?"

"Moji roditelji, naravno!"

"Zašto tada nisi protestirao na osnovu tvoje slobodne volje?"

"Jer nisam mogao, pa još sam bio u pelenama!"

"Sasvim ispravno", smijao se Sen, "vidiš, dragi brate Amo, u takvim sličnim pelenama nalaziš se i sada s obzirom na postizanje učeništva. Zato moraš dozvoliti da ti kao duhovnoj bebi damo ime koje se uklapa u naš krug. Što na to kaže tvoja slobodna volja?"

Nasmijao sam se i dao svoj pristanak.

Brat Gustav mi je tada pričao kako je kao mornar pobjegao s broda u jednoj inijskoj luci i nakon mnogih lutanja i raznih doživljaja sreo jednog "čelu"-učenika jednog Majstora-koji mu je rako da njegov dolazak nije slučajan, već da je on, brat Gustav, zreo za "duhovno buđenje".On, brat Gustav, boravi već tri godine u stanu Majstora Z, te je prošao kroz tri inicijacije-tri duhovna ispita. Njega čekaju još četiri godine učenja do polaganja završnog ispita postizanja majstorstva.

"Kako mi se čini, među posvećenicima ima prilično Nijemaca", rekoh bratu Gustavu kada mi je pričao nešto u vezi stana Majstora Z.

"Da", potvrdi brat Gustav, "ali tamo nisu zastupljeni samo Nijemci, nego i pripadnici drugih nacionalnosti. Međutim, u školi Majstora Z većina učenika je njemačkog podrijetla. Međutim, tamo ima i nekoliko Engleza, više Rusa, Francuza, Španjolaca, Talijana, Južnoamerikanaca, Kineza i Indijaca. Kako se tamo ne prave razlike u pogledu vjere ili rase i svi se međusobno odnose kao braća, nakon nekog vremena novopridošlom uopće ne upada u oči međunarodno podrijetlo ljudi koji borave kod Majstora Z. Svatko se osjeća kao čovjek među sebi sličnima. Svaki je ljubazan i spreman pomoći. Svatko želi učiti i služiti Bogu."

Odjednom sam osjetio veliku čežnju da upoznam to mjesto, pa sam upitao kada ćemo krenuti onamo.

"Moramo pričekati još dva dana", primjeti Latah, "jer noćas će biti jaka snježna mećava koja doduše ne može naškoditi Senu i meni, ali ti je sigurno ne bi preživio. Ne možeš zamisliti što znače snježne oluje ovdje u ovim visinama, na "krovu svijeta".Oluja bi te otpuhnula s grebena ili bi se smrznuo, a da mi to ne bismo mogli spriječiti."

"Zar to Majstor Z ne bi mogao spriječiti?" upitah vrebajući.

"O da, u krajnjoj liniji to bismo mogli učiniti i Sen i ja, ali jedno od čvrstih pravila prilikom studiranja Božanske Mudrosti glasi da se čovjek mora uvijek ponašati u skladu s prirodom i njezinim zakonima i da se ne smije nepotrebno služiti takozvanim "nadnaravnim" snagama. Zato ćemo čekati dva dana dok nevrijeme ne prođe."

"Otkuda ti uvijek znadeš kako će biti vrijeme?"

"To je pitanje na koje ćeš sam naći odgovor kada dovoljno dugo budeš boravio ovdje gore. Mi to djelomično osjećamo,a djelomično se pojavljuje u našoj svijesti u obliku izvjesnosti "to je tako";vjerojatno je i uvjetovano našim dugim boravkom ovdje uslijed kojega smo suživljeni s ovdašnjim prilikama. Ponekad su to i ovdašnji prirodni duhovi čije poruke primamo u obliku opomena i nadahnuća pomoću naših osjećaja. No, strpi se, već za dvije godine ćeš i sam naći odgovor, a onda ćeš, kao i mi sada, imati poteškoća u njegovom objašnjavanju drugima. Mi jednostavno znamo:"drugačije ne može biti!", već da će slijedeća dva dana biti olujno vrijeme,ledeno hladno s puno snijega. Mi to "znamo" i to nam je dovoljno. Isto tako znamo da smo do tog "znanja" došli na "prirodan način". To nas zadovoljava."