108 IZREKA MUDROSTI

　

Njegova Svetost Mahatapasvi Shri Kumar Swamiji

　

　

　

　

55.

Nadiđite potrebu za osjetilnim i nastpjte dužnosti u životu ispunjavati kao Karmavogi, nesputani egoizmom i na polju svjetovnog. Za predanog radišu to je jedini ključ uspjeha.

56.

Jedan od vrhunskih načina da se ostvari duhovna sreća jest povući se u samoću. Ona ističe bit predanosti, blaženstva i zadovoljstva. Zato se u samoću povucite kad god krenete tražiti stvarne vrijednosti u životu.

57.

Suptilno Sebstvo, kako za sebe tako i za druge, ostvariti će onaj čovjek koji ne robuje željama, već ih podređuje sebi, kao i onaj koji je uspostavio potpunu kontrolu nad osjetilima.

58.

Licem u tiče s Bogom u ovome svijetu naći će se čovjek koji je milosrdan, strpljiv, širokogrudan i vrijedan. Naprotiv, samo naizgled milosrdni su oni koji zgriješe tragajući za prolaznim užicima. Takvi su strpljivi samo sa sebi sličnima, a širokogrudni tek toliko da bi prikrili licemjerna djela. Ti ljudi stvaraju pakao na zemlji.

59.

Unutarnji glas nikada ne vara, već aspiranta usmjerava na Stazu Istine. Čovjek koji u njemu prepozna Božju zapovijed i upravitelja svih svojih djela u životu, duhovno je probuđena osoba. Onaj koga zavede lažan ponos i bogatstva ovoga svijeta, onaj tko ne mari za istinu i glas čistoće iznutra, taj na kraju skreće s prave staze i postaje nesretan.

60.

Onaj tko spremno prizna svoju grešku i trudi se da je ne ponovi, taj vrlo skoro postaje čist i bez mane. Onaj tko prikriva svoje greške taj razvija dvoličnost i licemjerje.

61.

Pravi je Svetac onaj tko dobro u životu čini na duboki poticaj iznutra, a ne radi dobrog utiska. On je okrenut vlastitom provjeravanju i napredovanju. Njegovo jedino blago je biti zadovoljan i raditi na sebi. Onaj tko teži za slavom a ne radom i svakodnevno je zaokupljen domaćim i društvenim sukobima, a poticaj mu daju sebični ciljevi, taj je mrzak čovjek koji ne sakuplja nište osim grijeha.

62.

Pravi aspirant je onaj tko fizičko tijelo smatra instrumentom za ostvarenje univerzalnoga dobra i u tu svrhu koristi tjelesne snage i um, a ne onaj tko je ogrezao u loše navike, tko sredstva smatra ciljevima i tko tjelesne užitke smatra konačnim ciljem u životu.

63.

Ne ogrijeđujte se o zakon i načine za zaštitu života. Škole i fakulteti vas neće naučiti samodisciplini. Ne njegujte vjeru u lažne vrijednosti. Oslobodite se od te slabosti.

64.

Onaj tko ne uzvraća svojem neprijatelju, već je strpljiv s njime, taj zlo pretvara u dobro i snošljiv je čovjek. Nekritičan je onaj čovjek koji je sklon osveti.

Predmet molitve treba biti predanost, potpuna posvećenost i postojana ljubav prema Bogu i samim time ostvarenje blaženstva. Predmet molitve treba biti predanost, potpuna posvećenost i postojana ljubav prema Bogu i samim time ostvarenje blaženstva.　

65.

Vedanta je najvića i najbolja životna filozofija koja nesavršenog čovjeka čini savršenim. Drugim riječima, ona ga uči umjetnosti življenja kako bi i u susretu s nepovoljnim prilikama u životu ostao staložen i vedar. Praktičar Vedante ne poznaje kukavičluk, a njegov je um oslobo|en od straha, pakosti i egoizma, nezavisan je i zabavljen sobom.

Neprestanom praksom ostvarite ovakvu Vedantu par excellence.

66.

Filozofija znači ostvarenje konačne istine koja na najdjelotvorniji način upravlja životom, držeći pod kontrolom snagu, akciju i misao. Religija je umijeće prakticiranja i življenja u duhu filozofije kroz iskustvo jedinstva s tom neopipljivom i apsolutnom istinom.

67.

Puko poznavanje Sebstva nije dovoljno da bi se čovjek oslobodio vrtloga života i smrti. Samo će istinska percepcija i ostvarenje Sebstva kroz čovjekovu čvrstu vjeru u vlasititu pobjedu i neprolaznost, te napuštanje osjećaja egoizma, čovjeka osloboditi tih okova i pomoći mu da zauvijek ostvari spasenje.

68.

Jedino Univerzalna duša kontrolira nepregledni svemir i njen sjaj obasjava ovaj svijet. Vječni mir i beskonačno blaženstvo posti će onaj tko spozna da Stvoritelj prebiva u duši.

69.

Svako vidljivo odvijanje u svemiru ovisi o zakonu uzročnosti. Istinska duša, Sat-Chit-Anand, trajno je oslobo|ena i svjetleća, ona je iznad prostora, izvan lanca uzroka i posljedice.

70.

Milošću Sveznajućeg Bića koje je iznad osjeta sluha, dodira i okusa, koje je neuništivo i beskonačno, čovjek se može osloboditi kruga života i smrti i ostvariti spasenje.

71.

Čovjek koga ne brine sutrašnjica čist je i veliki mudrac, dostojan divljenja. On ne razmišlja ni o prošlosti ni o budućnosti, već živi samo za danas s potpunom i nepokolebljivom vjerom u Boga. Zato na njegovu licu uvijek sja svjetlo harmonije.

72.

Čovjek koji suosjeća s bližnjima i svakome čini dobro, te posjeduje duboku vjeru u njih nalik je na mudraca ujednačenog pogleda. Bezobziran čovjek koji na svakom koraku sumnja i loše misli o drugima ne može osvojiti srca ljudi.

73.

Najbolja Karma u životu je društvo i viđenje svetih ljudi. Gledati sveca znači pročistiti vid, slušati njegovu propovijed znači pročistiti sluh, a meditirati o njemu znači pročistiti um. Služiti i štovati sveca znači pročistiti svoje ruke, stopala i jezik. Kad aspirant u duhu predanosti umom, tijelom i jezikom meditira na čisti svecev oblik, njegovo se srce pročišćava i spremno je ostvariti uspjeh, kako u molitvi Bogu tako i u molitvi za oslobo|enje od svijeta. To je stvarni plod društva i viđenja svetih ljudi. Ne bi li to postigao, aspirant se mora jako truditi.

74.

Postoje samo dva svjetla na svijetu. Jedno je Sunce koje obasjava vanjski svijet, a drugo je Istinski Učitelj koji obasjava dubine našeg srca. Baš kao što Sunce rastjeruje loše mirise i lopove, tako i Učitelj uništava nečistoću uma, osjećaje požude i bijesa i pročišćava srce.

Kao što sunčeva toplina pomaže pri dozorijevanju voća, tako i svjetlo Istinskog Učitelja pomaže pri dozorijevanju znanje aspiranta.

Sunce noću ne svijetli. Riječi Učitelja, međutim, kako noću tako i danju, osvjetljavaju srca učenika. Zato sklopljenim rukama pođimo ususret istinskim učiteljima. Pronađimo unutrašnje Učiteljevo svjetlo, svjetlo istine koje nas uzdiže iz mraka i približava Bogu.

75.

Mentalne aktivnosti općenito utječu na fizičko zdravlje i duševnu ravnotežu. Dobro je poznato da su mentalni osjećaji temeljni uzrok fizičkih bolesti. Hrana i misli za posljedicu imaju ravnotežu ili nešto drugo. Hrana dobivena nasilnim ili nepoštenim načinom posebno uznemiruje um. S druge strane, hrana dobivena nenasilnim i poštenim načinom um čini smirenim. Neiskrivljeno razmišljanje vodi znanju i kontrolira rijeku misli. Što je čišći sadržaj hrane, zahvaljujući pošteno zarađenom novcu i društvu svetih ljudi, to je bolje fizičko zdravlje i duševna ravnoteža.

76.

Odvažnome nisu potrebne štake. Bez mnogo napora on neustrašivo i s nesmanjenim žarom svladava sve prepreke. Jedino je takav čovjek pravi mudrac.

77.

Plemenita duša vrijedna štovanja je svatko tko se iz mraka kreće put svjetlosti i teži nesavršenstvo pretvoriti u savršenstvo, kao i onaj čiji je život sretan zahvaljujući uzvišenim idealima. Odbojan je i mrzak onaj tko se drži tmurne i dvolične atmosfere smatrajući i nju blagosiovom, kao i onaj tko neprestano čini grijehe.

78.

Čovjeku čiji je konačni cilj u životu činiti dobro drugima, automatski se ispunjavaju sve želje, Opseg njegove vizije svaku stvar čini savršenom. Takva idealna osoba je blagoslovljena đula. Božanska će potpora, pa i ovozemaljski sjaj biti uskrašen onome tko tvrdoglavo slijedi svoje egoistične želje i okrenut je lukavstvu i licemjerju.

79.

Univerzalna Duša, nedostupna osjetilima, sveprisutna je i poput osi podupire cijeli svemir. Do tog vrhunskog Svjetla prodire pronicava, suptilna, izjednačena misao ljudi dobra i plemenita srca.

80.

Uravnotežena duša koja svoju misao drži dalje od svih vanjskih predmeta i usredotočuje ju na uzvišenost Sebstva, oslobođena je osjećaja radosti i tuge.

81.

Egoizam poput dima prekriva i guši čovjekov intelekt i udaljava ga od Božje Milosti. Nema većeg neprijatelja od egoizma. On otprve uništava sposobnost lučenja i osjetila okreće u smjeru tuđih nedostataka. Zato ljudski život postaje prepun mentalnog nemira i gubi svoju draž. Nastojte, stoga, koliko god je moguće, nadvladati zlo i uživati u trajnom blaženstvu Božanskog sjaja iznutra

82.

Drži se da je samoljublje najveća aspirantova slabost i drskost. Ostale nedostatke lako je ukloniti uz malo vježbe, ali ovaj je sklon nezamjetno se uvući u um.

83.

Kritičari su naši pravi prijatelji jer nas oni uvijek podsjećaju na naše nedostatke i pomažu nam da ih uklonimo, potičući u nama duh Istine.

84.

Znanje je poput svjetlosti. Odricanje razotkriva beskorisnost materijalnih objekata i potiče nezainteresiranost. Nevezanost čovjeka održava neokaljanim.

85.

Kad čista srca uspijete uspostaviti nadzor nad umom, odvajajući ga od vanjskih osjetilnih manifestacija, vaše srce postaje središtem Božanskog Blaženstva i Univerzalne Ljubavi. Čistim vibracijama i nesvjesni njihovog strujanja, vi svima oko sebe dijelite sreću.

86.

Što manje na vas budu utjecali vanjski izazovi i okolnosti, to spremnije će vam materijalni svijet pomagati na stazi uspona.

87.

Jedino zahvaljujući duhovnoj zaokupljenosti čovjek može ostvariti pravo na viziju Boga. Duhovna zaokupljenost apsolutno je nužna, štoviše neizbježna, za ostvarenje najvišeg savršenstva. Apsolutno je nužno razvijati vogijsku koncentraciju u svim vrstama ovosvjetovnih traganja.

88.

Samopouzdanje je ključ uspješnog života. Vanjska svjetovna pomagala nisu pomoć, ^ već prepreka samopouzdanju. Jedino je samopouzdan čovjek u stanju pokazati neispoljene snage i životni neuspjeh pretvoriti u uspjeh. Zato usmjerite prema sebi neprekidnu rijeku samopouzdanja i potom vizualizirajte kako svako ljudsko biće nastoji poslušati vašu zapovijed.

89.

Sa stajališta velikih ljudi prožetih samopouzdanjem riječ "sudbina" ne postoji. Za akciju nije dostatna slobodna volja; tek kad se električna struja samopouzdanja ujedini s akcijom, ona automatski postaje uspješna. Na daljnjem putu akcije to se naziva sudbinom. Samopouzdan čovjek vlastitom voljom može promijeniti sudbinu i biti sretan. Sudbina je, dakle, samo sjena neprekidnog truda. Aspirant ne bi trebao ovisiti o sudbini, već joj mora omogućiti da ga slijedi. Jedino tada bit će postignut krajnji cilj,

90.

Slog je tek putokaz znanja o riječi, a riječ je temeljni izvor znanja o nekom predmetu. Znači, stvar promatramo kroz riječ, a riječ kroz slog. Stoga pogled treba usmjeriti na stvar, jer jedino tako čovjek postiže željeni uspjeh. Svoje molitve aspirant mora uskladiti sa znanjem o stvarima. Tako će steći iskustvo, potpunu viziju stvarnosti.

90.

Slog je tek putokaz znanja o riječi, a riječ je temeljni izvor znanja o nekom predmetu. Znači, stvar promatramo kroz riječ, a riječ kroz slog. Stoga pogled treba usmjeriti na stvar, jer jedino tako čovjek postiže željeni uspjeh. Svoje molitve aspirant mora uskladiti sa znanjem o stvarima. Tako će steći iskustvo, potpunu viziju stvarnosti.

91.

Blaženstvo oslobođenja u životu nećemo ostvariti tako dugo dok s pažnjom ne odnjegujemo čistoću uma, Brahmacharvu, mentalno obraćanje, dok ne odbacimo zlo i prihvatimo dobro, te naučimo pravilno razlikovati u životu.

92.

Oslobođenje je drugi naziv za razdoblje života u kojem nema lijenosti, agonije, vezanosti i sumnji. Stupanj Jivanmukte (os!obo|enog života) moguće je ostvariti samo za vrijeme života. Nakon smrti, svatko se oslobađa tijela. Oslobođenost za vrijeme života, koja ne poznaje ni tugu ni dvojnost, ni bol ni zadovoljstvo, omogućuje vrhunsku sreću samo u ovome tijelu.

93.

Jedino čovjek obdaren stvarnim znanjem o Sebstvu može učiniti da i ostali jasno i brzo spoznaju Sebstvo u svoj njegovoj Čistoći. To je, da se tako izrazimo, njegov duhovni dar i svjetlost. Zato istinski tragalac za Istinom metodično i s punom vjerom treba slijediti upute takvih proroka.　

94.

Upoznajmo sebe kako bismo ostvarili konačni cilj u životu i kroz to znanje upoznajmo Boga koji je svjetlo, sveprisutnost, blaženstvo i izvor sveznanja.

95.

Intelekt je atribut uma, a njegova tri aspekta su razlučivanje, hrabrost i pamćenje. Pomoću razlučivanja čovjek razlikuje dobro od zla, moralna ga hrabrost spriječava da krene krivim putem, a pamćenje ga održava neprestano budnim. Iskrivljen intelekt vodi fizičkoj i duševnoj slabosti.

96.

Životno iskustvo koje se nakon prestanka dvojnosti, nestalnosti, nerazlikovanja, te nakon oslobo|enja od mentalnih slabosti javlja u svom čistom i uzvišenom obliku, naziva se samoostvarenje.

Ljudi općenito samoostvarenje uzimaju kao neaktivnost uspavanoga intelekta. Ovakvo shvaćanje vrijeđa taj besprijekoran uzvišeni atribut i konačni cilj. Nijedan iskusan čovjek takvo shvaćanje neće prihvatiti.

97.

Čovjek oslobo|en još za ovoga života posjeduje čvrstinu intelekta i poput drugih ljudi radi u skladu sa zakonom i pravima države, te raznih sektora društva i životnim razdobljima. Ipak, između njega i običnog čovjeka postoji ogromna razlika. Ništa u pristupu takvog Jivanmukte nije proizvoljno ili neutemeljeno i nijedna njegova aktivnost ne podliježe osjećajima. S druge strane, on je nesebičan, nevezan i u duhu Univerzalnog Služenja uvijek usredotočen i dobro uravnotežen. To je jedini razlog što tako veliki ljudi nisu ni dokoni sanjari, niti ih privlači vanjsko blještavi! svijeta. Njihov program rada u životu je plodan i harmoničan.

98.

Jedini cilj cjelokupne propagande o religiji i vlastitom napretku koja se u društvu vrši putem vjerskih naputaka jest ostvarenje Boga, jer to ostvarenje iz našeg života uklanja sve nevolje i zla. Čovjek oplemenjuje svoj život povezujući se s raznim vjerskim institucijama, a u jedinstvu s Bogom odriče se i najsjajnijih svjetovnih zadovoljstava i postignuća.

98.

Iskustvo ostvarene duše nije ničime ograničeno. Ono se oslanja na temeljnu istinu. Ostvarena duša nepokolebljivo vjeruje u to da su sveti ljudi i sveti spisi stvorili univerzalno učenje koje se temelji na jednoj Istini i Jednom Principu. Svi sukobi nastaju iz uskog čovjekovog gledanja. Zato se takve uzvišene duše nalaze iznad sukoba ljudskih ideologija i dogmi i trajno ostaju iznad pasivnosti i nemara, oslobađajući i druge od tih bolesti. Kako bi udahnuli život ustrašenom čovječanstvu, oni razvijaju i naglasak daju onoj vrsti programa koji osigurava dobrobit za sve ljude i koji je primjeren fizičkoj spremnosti i duševnom skladu, te omogušuje jasnu viziju Advaite tako što sve religije okuplja na jednom stupnju.

100.

Za aspiranta koji teži za istinom oslobojenom od ateizma, lažnih koncepata i vanjskih emocija, stišavanje uma predstavlja pravu tišinu. Ta vrst tišine donosi sreću i vrijedna je toga da za njom traga osoba sklona samoispitivanju.

101.

Za Karmavogina vezanost predstavlja najgoru vrst zarobljeništva. Pravi Yogi oslobođen je svih želja i ne vezuje se ni za koju radnju.　

102.

Savršen svetac je onaj tko neprestano i u svakom atomu ostvaruje Boga, spoznajući Ga kao Postojanje-Znanje-Blaženstvo, imanentno u svim bićima i u svakoj aktivnosti svoga tijela i duše. Druženje s takvim svetim ljudima čovjeka čini spokojnim i uravnoteženim i vodi ga do najvišeg stupnja.

103.

Svetac je veliki asket i istinsko utjelovljenje nenasilja. Unatoč odvojenosti od svijeta, on trajno suosjeća sa nevoljama siromašnih i nesretnih i uvijek je spreman umom, tijelom i akcijom ukloniti njihovu bol, a njihovu radost osjetiti kao svoju vlastitu.

104.

Samadhi je drugo ime za Emocionalnu Ravnotežu. Intelekt koji se oslobodi brige od budućnosti, straha od fizičkog nestajanja, agonije prouzročene odvajanjem od predmeta, te prividne ovisnosti koju stvaraju neispunjene želje pročišćeni je intelekt koji ostvarivanjem konačnog mira ulazi u Najviše Blaženstvo.

105.

Kao što tisuće električnih žarulja svoju energiju vuku iz jedne jedine elektrane, tako i svako stvoreno biće, ma kojoj kasti ili vjeri pripadalo, svoju svjetlost i snagu vuče iz glavnog izvora Života i Svjetla, sveprožimajućeg i vječnog duha.

106.

Aspirant čiji je intelekt iskusio konačni cilj pravom samospoznajom oslobođenom od sumnji, uvijek je sposoban putem meditacije trajno i u svim stanjima iskusiti Nevidljivog, Sjajnog i Sveprožimajućeg Brahmu.

107.

Ostvariti jedinstvo s Bogom može samo onaj aspirant koji je svjestan da ovozemaljske stvari nisu nište drugo negoli iluzija. On je iznad dvojnosti i promjene i Univerzum shvaća kao oblik Božanskog, a Boga kao jedinog osloboditelja svih ljudskih duša.

108.

Onaj tko je spoznao Stvarnost i prosvjetljen je Istinom, taj ne poznaje ljubomoru i mržnju, strah i siromaštvo, prošlost i budućnost, želju i agoniju, on nije ni činitelj ni djelo. On je oslobođen dvojnosti, zadovoljan je sobom i trajno utemeljen u Sebstvu.

_______________________________________________

Pogovor

Cjelokupna praiskonska mudrost sakupljena je na ovom mjestu i u ovom izuzetnom obliku. Njegova Svetost Mahatapasvi Shri Kumar Swamiji ju je predao duhovnim aspirantima Hrvatske, Rusije i Austrije koji su u veljači 1995. godine boravili u Tapovanu, Dharwad 580003, Karnataka, Indija.

Njegova Svetost Mahatapasvi Shri Kumar Swamiji predaje IZREKE MUDROSTI svim tražiteljima Istine u svrhu trajnog poučavanja, izučavanja i cjelovitog korištenja u svakodnevnom životu. Dubina svetosti 108 IZREKA MUDROSTI podiže ovo djelo daleko iznad bilo kojeg poznatog stupnja i nadilazi sve postojeće jer nas doslovno uvodi u četvrtu dimenziju, neprestano nam šireći horizonte DUHOVNOG.

Umnožavanje i prepisivanje ovog djela slobodno je samo u punoj cjelovitosti originala, uključujući ovaj popratni tekst, a njegove su kopije besplatne.

Naziv izvornika: "SAYINGS OF WISDOM"

Njegova Svetost Mahatapasvi Shri Kumarswamiji

Tapovan, Dharwad 580003, India.