100. Razumijevanje

vodi do slobode (cijeli odlomak)

P: U mnogim zemljama na svijetu istražitelji primjenjuju određene po -stupke kako bi iznudili priznanje od svojih žrtava. Pokaže li se to po -trebnim, mijenjaju i njihovu oso-bnost. Mudrim izborom različitih oblika fizičke i moralne deprivaci-je te beskonačnim uvjeravanjima stara se osobnost slama, a njeno mjesto zauzima nova. Čovjek koji se nalazi pod istragom bezbroj će puta čuti da je neprijatelj države i izdajnik svoje zemlje te će na kraju doći dan kad će se nešto u njemu slomiti, kad će, s potpunim uvjere-njem, početi osjećati da je uistinu izdajnik, buntovnik, sasvim nedo-stojna osoba vrijedna prezira te da

zbog toga zaslužuje najstrožu ka-znu. Taj je postupak poznat kao "ispiranje mozga".

Duboko me pogodilo kad sam shva

-tio da je disciplina religije i joge veoma slična "ispiranju mozga". Ovdje se također susreću fizička i mentalna deprivacija, različite vr-ste osamljivanja, snažan osjećaj grijeha, očajna patnja i želja da se pobjegne od nje kroz pokajanje i obraćenje, uz prihvaćanje nove sli-ke o sebi koju treba utjeloviti. Je-dnako tako, ovdje postoji i pona-vljanje niza formula: "Bog je do-bar, guru i duhovna zajednica zna-ju sve, vjera će me spasiti". U ta-kozvanim praksama joge i religije djeluje potpuno isti mehanizam ka-o i kod "ispiranja mozga". Um se mora usmjeriti na neku određenu ideju i pritom isključiti sve ostale, a njegova usredotočenost snažno se ojačava strogom disciplinom i bolnim pokorama. Budući da se plaća visoka cijena, život ili sreća, čini se da je ono što pojedinac dobiva zauzvrat od iznimno velike važnosti. To namješteno obraćenje, očito ili skriveno, religijsko ili političko, etičko ili socijalno, može se doimati istinskim i trajnim, ali unatoč tome, javlja se u vezi s njime osjećaj nečeg neprirodnoga.

Maharaj: Sasvim si u pravu. Kad se um podvrgne tolikim teškoća-ma, on se izobličava i postaje ne-pokretan. Njegovo je stanje veoma nesigurno i sve što takav um podu-zima vodi u još veće ropstvo.

P: Zašto je onda propisana sva ta sadhana (duhovna praksa)?

M: Sve dok u nešto ne uložiš gole-mi napor, ne možeš biti siguran da te napor nikamo ne vodi. Pojedina-čno sebstvo toliko vjeruje samome sebi da se neće predati sve dok ga posve ne obeshrabriš. Puko verba-lno uvjerenje nije dovoljno. Jedino jaki dokazi mogu ukazati na pot-punu ništavnost slike koju imamo o sebi.

P: Onaj koji mi ispire mozak tjera me da postanem lud, a guru me tjera da postanem zdrav. Oboje koriste sličan postupak. Unatoč tome, njihov motiv i namjera potpuno su drukčiji. Sličnosti su možda samo verbalne.

M: I poziv i prisila na patnju sadrže u sebi nasilje, a plod nasilja ne može biti sladak. Postoje odre-đene životne situacije koje su neiz-bježno bolne i koje moraš prihva-titi kako najbolje znaš i umiješ. Postoje također određene bolne situacije koje si stvorio sam, namjernim djelovanjem ili propu-stom. Iz takvih situacija moraš izvući neku pouku, kako se više ne bi ponavljale.

P: Čini se da moramo patiti kako bismo naučili svladavati bol.

M: Bol se mora izdržati. Nema svladavanja boli i to nije potrebno vježbati. Vježbanje za budućnost učen

P: Kad jednom saznam kako se suočiti s bolom, oslobodit ću ga se i neću ga se više bojati. Zbog toga ću biti sretan. To je ono što se do-gađa i zatvoreniku. Prihvati li on svoju kaznu kao pravednu i odgo-varajuću, živjet će u miru sa za-tvorskim vlastima i državom. Sve religije čine samo jedno: propo-vijedaju prihvaćanje i predanost. Ohrabruju nas da se osjećamo krivima, da preuzmemo odgovor-nost za sva zla u svijetu i da upremo prstom u sebe kao u jedini uzrok za sve to. Ne vidim veliku razliku između "ispiranja mozga" i sadhane, osim što na sadhanu nismo fizički primorani. Element prisilne sugestije prisutan je u oba slučaja. - M: Kao što si rekao, sličnosti su samo površinske. Ne moraš se stalno vraćati na njih.

P: Sličnosti nisu površinske. Čo-vjek je složeno biće i istovremeno može biti tužitelj, optuženi, čuvar, zatvorenik i krvnik. U "dobrovolj-noj" sadhani malo je toga dobro-voljno. Pojedinca pokreću sile koje se nalaze izvan njegova razumije-vanja i nadzora. Ne podvrgnem li se bolnom i dugotrajnom upinjanju koje se zove joga, mogu tek malko promijeniti svoj mentalni sustav, a isto toliko i tjelesni. Jedino što me zanima jest: Slaže li se Maharaj sa mnom da joga uključuje nasilje?

M: Slažem se da joga kakvom je ti prikazuješ znači nasilje, a ja nikada ne zastupam ništa slično. Moj je put potpuno nenasilan. I mislim upravo to što kažem: moj je put nenasilan. Otkrij sam što to znači. Ja samo kažem da on nije nasilan.

P: Ja ne zloupotrebljavam riječi. Kad guru traži od mene da do kraja svoga života meditiram šesnaest sati dnevno, ne mogu to učiniti bez ekstremnog nasilja prema sebi. Je li takav guru u pravu ili griješi?

M: Nitko te ne prisiljava da medi-tiraš šesnaest sati dnevno, osjećaš li ti da to ne želiš. To je samo jedan od načina da ti se kaže: "Ostani sa svojim sebstvom, nemoj se izgubiti među drugim ljudima". Učitelj može čekati, ali um je nestrpljiv. Nije nasilan učitelj, već um, a um se ujedno i plaši vlastito-ga nasilja. Pogrešno je proglasiti apsolutnim ono što dolazi iz uma jer je to relativno.

P: Ostanem li pasivan, ništa se neće promijeniti, a budem li akti-van, morat ću biti nasilan. Što bih mogao činiti, a da to ne bude ni neplodno ni nasilno?

M: Sasvim sigurno, postoji put koji nije ni nasilan ni neplodan, a ipak je vrhunski djelotvoran. Samo pro-matraj sebe kakav jesi, sagledaj sebe kakav jesi, prihvati sebe kakav jesi i ulazi sve dublje u to što jesi. Nasilje i nenasilje opisuju tvoj stav prema drugima.

Sebstvo nije ni nasilno ni nenasil-no u odnosu prema samome sebi, ono čak nije ni svjesno ni nesvje-sno sebe. Poznaje li sebstvo sebe, sve što radi bit će dobro. Ali, ne jem novih oblika ponašanja samo je pokazatelj straha.

poznaje li sebe, sve što radi bit će loše.

P: Što misliš kad kažeš: "Ja pozna-jem sebe kakav jesam?"

M: Prije uma - ja jesam. Stav "ja jesam" nije misao u umu. Um se događa meni, a ne ja njemu. A budući da su vrijeme i prostor u umu, ja sam iznad njih, vječan i sveprisutan.

P: Misliš li ti to ozbiljno? Želiš li stvarno reći da postojiš svugdje i u svako doba?

M: Da, upravo tako mislim. Meni je to očito koliko i tebi sloboda kretanja. Zamisli da drvo pita majmuna: "Misliš li ti ozbiljno da se možeš kretati s mjesta na mjesto?" A majmun mu odgovori: "Da, upravo tako mislim."

P: Jesi li oslobođen i zakona uzro-čnosti? Možeš li stvarati čuda?"

M: Svijet je sam po sebi čudo. Ja sam iznad čuda - potpuno sam normalan. Sve mi se događa onako kako mora biti. Ne miješam se u stvaranje. Od kakve su mi koristi mala čuda, kad se u meni cijelo vrijeme događaju najveća od svih čuda? Sve što vidiš tvoj je bitak. Uđi sve dublje u sebe i traži u sebi. U otkrivanju sebstva nema ni nasi-lja ni nenasilja. Uništenje lažnoga nije nasilje.

P: Kad se samoispitujem ili ulazim u sebe s idejom da ću od toga imati neke koristi, ipak bježim od onoga što jesam.

M: To je sasvim točno. Istinsko ispitivanje uvijek te uvodi u nešto, nikad te ne izvodi iz nečeg. Ispitu-jem li se samo zato da bih nešto dobio ili izbjegao, zapravo se ne ispitujem. Da bih nešto spoznao, moram to u potpunosti prihvatiti.

P: Da, da bih spoznao Boga mo-ram ga prihvatiti - kako je to zastrašujuće!

M: Prije nego li uzmogneš prihva-titi Boga, morat ćeš prihvatiti sebe, a kako je tek to zastrašujuće! Prvi koraci u prihvaćanju sebe nisu ni-malo ugodni jer ono što pojedinac vidi obično nije osobito lijepo. Potrebna nam je velika hrabrost da bismo nastavili dalje. No, pomaže tišina. Promatraj samoga sebe u potpunoj tišini i nemoj se opisivati. Gledaj biće za koje vjeruješ da jesi i ne zaboravi da ono što vidiš nisi ti. "To nisam ja, a što sam ja?" - to je trenutak istinskoga samoispiti-vanja. Nema drugog puta do oslo-bođenja, svi su ostali samo odga-đanje. Odlučno odbacuj ono što nisi, sve dok u svojem veličanstve-nom ništavilu, u svojoj praznini u kojoj ničega nema, ne izroni tvoje stvarno sebstvo.

P: Svijet prolazi kroz brze i ključne promjene. Kod nas u Americi mo-žemo ih sasvim jasno vidjeti, iako se događaju i u drugim zemljama. S jedne strane, dolazi do velikog porasta kriminala, a s druge do po-rasta stvarnije i istinskije duhovno-nosti. Osnivaju se različite duhov-ne zajednice, a neke su od njih na veoma visokoj razini cjelovitosti

discipline. Čini se kao da zlo uni-štava samo sebe vlastitim uspjesi-ma, poput vatre koja uništava svoje gorivo. A dobro se, poput života, neprestano obnavlja.

M: Sve dok dijeliš događaje na dobre i zle, ti možda i jesi u pravu. U određenom trenutku dobro po-staje zlo, a zlo dobro.

P: A što je s ljubavlju?

M: Kad se ljubav pretvori u požu-du, postaje razorna.

P: Što je požuda?

M: Prisjećanje, zamišljanje, pred-viđanje. Požuda je osjetilne i ver-balne prirode te predstavlja oblik ovisnosti.

P: Je li u jogi neophodno suzdrža-vanje od seksa (barahmaćarja)?

M: Život ograničavanja i potiski-vanja nije joga. Um mora biti oslobođen od želje i opušten. Do toga se dolazi razumijevanjem, a ne odlučnom usmjerenošću, koja je samo drugi oblik pamćenja. Um koji razumije slobodan je od želja i strahova.

P: Kako da postignem takvo razu-mijevanje?

M: Meditiranjem koje predstavlja usmjeravanje pažnje. Postani pot-puno svjestan svojega problema, razgledaj ga sa svih strana, raz-motri na koji način utječe na tvoj život. Tada ga ostavi na miru. Ne možeš učiniti ništa više od toga.

P: Hoće li me to osloboditi?

M: Slobodan si od onoga što si razumio. Vanjskim izražajima slo-bode potrebno je vrijeme da bi se mogli očitovati, ali oni su već ovdje. Ne očekuj savršenstvo. U pojavnom svijetu nema savršenstva. Detalji se moraju međusobno sukobljavati. Niti jedan problem ne može se riješiti u cijelosti, ali se možeš odmaknuti od njega na razinu na kojoj više ne djeluje na tebe.