"Ne, to nisu bajke. Gore u planinskim visinama od 5000 do 6000 metara, pa sve do najviših vrhunaca od preko 8000 metara postoji jedna doduše ne suviše brojna vrsta ljudi koju nazivamo snježnim ljudima. Nalik su primitivnim ljudima, vode jedan krajnje primitivan život, potpuno su obrasli dlakom i posjeduju veliku snagu. Kada ih se primijeti i ostavi na miru, bezopasni su. Ponekad se približe da bi promatrali ljude. U biti su miroljubivi. Posve je drugačije ako ih se naljuti. Tada se događa da napadnu usamljene putnike, pa i čitave grupe noću u planinskim dolinama i zadave ih. Začudo, to se događa samo rijetko, već i zato što su vrlo plahi i rijetko ih se može vidjeti. Jako su spretni u praćenju putnika;koriste svaku stijenu koja se nalazi uz put kao zakon. Kao što sam rekao, oni su bezopasni kad ih se ostavi na miru, a znaju i pomoći ako ih se na neki način obaveže. Poradi njihove plahosti i povučenosti, malo se zna o njima. Često posjećuju naša obitavališta u planinskim dolinama. Mi ih ugostimo i prijateljski se ponašamo prema njima. Nakon nekog vremena odu dalje. Ako se za muške članove njihovog roda može reći da su plahi, to još više vrijedi za njihove žene. Stanovnici dolina ne mogu shvatiti kako snježni ljudi mogu živjeti u snijegom pokrivenim dijelovima Himalaje skoro potpuno goli,a da se ne smrznu. Isto tako ne shvaćaju od čega oni žive. Oni svoju hranu love tako što joj se prišuljaju. Njihova se hrana uglavnom sastoji od snježnih kokoši, snježnih zečeva itd. Kao oružje im služi jaka toljaga koja je većinom neka deblja grana, a pri lovu upotrebljavaju i kamenje. Trče brzo kao snježni zečevi,a penju se isto tako spretno kao koze. (Postojanje snježnih ljudi su posljednjih desetljeća potvrdile neke od ekspedicija. U visinama od preko 8000 metara gdje još čovjek nije bio, nađeni su tragovi bosih nogu koji podsjećaju na otiske nogu golemih majmuna.)

Kretali smo se dalje pričajući. Mjestimično su blokovi stijena bili okovani ledom. Napokon smo stajali pred okomitim ledenim zidom ledenjaka koji je sličio iznenada zaustavljenoj velikoj ledenoj rijeci.

Razmišljao sam kako ćemo u našoj prilično slaboj odjeći savladati snježna i ledena polja ledenjaka. I taj se problem riješio sam od sebe. Ledena rijeka ledenjaka nije bila toliko strma, a pukotine su bile rijetke. Naravno da je napredovanje jako umaralo,a bilo je i jednolično. U jednom trenutku, Latah me upozorio na neku bijelu točku koja se kretala. Bila je to snježna pantera koja je prelazila ledenjak i nestala na drugoj strani između stijena i snijega.

Konačno-meni se činilo da je prošla čitava vječnost -ledenjak se više nije uspinjao i mi smo se našli na novoj visoravni sasvim pokrivenoj snijegom. Srećom, nebo se naoblačilo tako da snijeg nije odbijao sunčeve zrake i uzrokovao upalu očiju. Napredovali smo preko raznih ne suviše visokih brežuljaka i uvijek stizali u nove doline koje su sve ličile jedna drugoj. Moglo je biti oko 4 sata poslije podne kad je počeo tiho padati snijeg. Upravo tada smo krenuli lijevo i nešto ispod nas ugledali osamljenu kamenu građevinu. Snijeg oko nje je začudo bio otopljen, a tu se nalazilo i malo jezero koje nije bilo zaleđeno.

Kad je vidio moje čuđenje, Sen reče da jezero sadrži toplu vodu i zato se nikada ne zaleđuje. I tlo oko jezera je toplo, a tamo gdje se nalazi kamena zgrada, zemlja je topla kao da postoji podzemno grijanje pa nam noćas neće biti hladno.

Kamena zgrada je bila prilično udobno uređena s obzirom na okolinu u kojoj je sagrađena. Unutra su bila tri stola, više klupa kao ležajevi preko kojih su bile prebačene deke. Bilo je pripremljeno i drvo za potpalu.

Čudio sam se tome i Latah me poduči:

"Sada se već nalazimo u području o kojem se brine "stan" Majstora "Z". U pokrajnim dolinama visokih planina ima više takvih mjesta kao što je ovo.O njima se brine majstorov "stan". No ti ćeš saznati još više o tome."

Raskomotili smo se, bolje rečeno ja sam to učinio; tek tada sam osjetio koliko sam umoran i napet., Začudo, do tada me visina nije toliko smetala. Ali sada, kada sam se opustio, osjećao sam se potpuno iscrpljenim. Kao da me napustila sva energija. Obuzeo me strahovit umor kojem se nisam mogao oduprijeti.

Kada sam se probudio, saznao sam da sam prespavao čitav jedan dan i da je to već drugi dan što se nalazimo ovdje. Brzo sam se razbudio i osjećao sam se zaista osvježenim i punim neke nove snage, tako da sam mislio kako bih mogao nešto poduzeti. Zijevnuo sam, protegao se i žustro skočio na noge, no istoga sam trena zateturao nazad. Zaboravio sam da se nalazimo na visini između 6000 i 7000 metara.

Pogledao sam Sena. Pristupio mi je i pitao kako se osjećam.

"Sasvim dobro. Upravo sam mislio kako sam u stanju stabla čupati, ali kad sam ustao, posrnuo sam."

"To je zbog visinskog zraka," umiri me Sen. "To što si se probudio svjež i ojačan, to je zato što te Majstor "Z" tretirao na daljinu i magnetizirao u snu dajući ti novu vitalnost. On je savjetovao da nas dvoje-ti i ja-ostanemo ovdje otprilike dva tjedna, dok se ne privikneš na visinu. Jer stan Majstora "Z" nalazi se na još 4000 stopa većoj visini. Tamo ne bi izdržao, ako se prvo ne navikneš na ovu visinu."

Ništa nisam odgovorio. Osjetio sam da se mogu prepustiti Senovoj brizi i odlučio da u svemu slijedim njegove naputke.

Tu smo ostali otprilike tjedan dana koje sam proveo u povremenim šetnjama kad je vrijeme bilo lijepo. Ukoliko je bilo nevrijeme i padao snijeg, većinom sam se odmarao. Začudo uvijek bih zaspao čim bih legao:bilo danju bilo noću. Primijetio sam da moje dobro raspoloženje raste iz dana u dan. Bio mi je stvarno ugodno. Duboko u sebi osjećao sam sreću i veliko duševno zadovoljstvo.

Sen me promatrao i bio očito zadovoljan mojim unutrašnjim preobražajem. Često mi se činilo kao da odnekud primam životnu snagu, kao da se napajam vitalnošću,.

Na moje pitanje u vezi s tim Sen mi objasni;

"Ispravno si uočio Majstor "Z" neprekidno te magnetizira dok spavaš."

"Mora da ima puno slobodno vremena" primjetih skoro malo podsmješljivo, što sam požalio istog trenutka.

Sen se samo nasmijao;

"Ne brini o tome. Uostalom, magnetiziranje se odvija sasvim drugačije no što ti to sebi zamišljaš. Da bi te magnetizirao Majstoru "Z" nije potrebno neprekidno misliti na tebe. On te već prihvatio svojim srcem kao jednoga od naših i pobrinuo se da se nekrekidno nalaziš u području njegovog magnetskog zračenja, uvijek kad se odmarš i kad si sposoban primiti to zračenj."

"Ne mogu zamisliti kako se to događa! Imam svoju slobodnu volju i ne moram se dati hipnotizirati!"

"To nije hipnoza i ti zadržavaš svoju slobodnu volju. Kaži radije zbog čega si išao s nama do ovoga mjesta?"

"Jer se žalim priključiti Majstoru "Z".

"Dobro. Je li to tvoja slobodna volja?"

"Da."