1.       ZAKON DUHOVNOSTI

Svemir je čisti duh, svemir je duhovan. Prema tome je sve, što postoji također stvarnost, koja leži u temelju fizičkom svemiru, čisti duh. Fizički svijet je stvaranje iz univerzalne inteligencije, jednog duha, kojeg mnogi nazivaju BOG ili ALAH. Također su ovi Bogovi samo manifestacija iz SVEGA, iz IZVORA. Sve što postoji u beskrajnom  svemiru,  također  ti  i  ja, postoji  u DUHU                                    IZVORA.  Mi  živimo  i postojimo  samo  u  ovom  Duhu,  također  ako  negativno  programirani  Ego  ovu istinu ne želi akceptirati. No, samo tamo u IZVORU mi imamo na koncu svoj život, mi stvarno postojimo. Bez ovog DUHA ne bi postojali ni mi niti išta što postoji. Sjeti se: Ovaj je duh sve, i ne postoji ništa izvan ovog jednog, koji je SVE. Time je jasno, da naš sveukupni duševno – duhovni pojavni svijet, naše emocije, koje nas često  izbacuju iz tračnica, cijeli svemir sa svime, što  je u njemu, ne predstavlja ništa drugo, nego stvaralačku misao IZVORA, Svega. Sve je nastalo u njegovim mislima, u njegovoj riječi.

Na početku „lebdio je Duh iznad voda,“ „na početku bijaše riječ i riječ je bila kod Boga.“ Bog je bio riječ. Bog reče: „Neka bude svjetlo i bijaše svjetlo.“ To je svjetlo, duhovna stvaralačka snaga, koja je prisutna u svakom čovjeku, jer Elohimi govoraše dalje: „ Dopustite, da načinimo čovjeka, biće prema našoj slici. Ono treba imati moć nad ribama, pticama i životinjama na zemlji.“ I Bog stvori čovjeka na svoju sliku i udahnuo mu je svoj život (Biblija).

Mi smo stvoreni na sliku velikog Duha, obdareni sa istom stvaralačkom snagom i isto tako kao SVE, posjedujemo i mi sposobnost oblikovati savršeno stvaranje. Mi smo to već često činili. Koristimo naš baštinjeni potencijal smisleno, kreativno i konstruktivno. Odustanimo od destruktivnog oblikovanja našeg života i naše okoline.

Ako ti je jasan domašaj ove istine, tad posjeduješ ključ znanja. Ovaj princip objašnjava točno, zašto i kako je sve i svatko podčinjen vlasti Duha. Jer to je božanski Duh, što mi jesmo i što nas održava na životu.

„Onaj, tko shvati istinu duhovne prirode svemira, taj je daleko napredovao na putu majstorstva.“ (Kybalion)

Bez ovog glavnog ključa nije moguće majstorstvo nad životom. Tek kad posjeduješ ovaj ključ, tad se tebi otvaraju vrata svemira. Ti ćeš se sve više približavati svojoj zadaći, da budeš jednak Bogu – Božici i da istražuješ svemir.

ŠTO JE DUH ?

Ovo pitanje, sa našeg ograničenog mišljenja, isto je tako teško odgovoriti kao i na pitanje o SVEMU. Radi se o istom objašnjenju SVEGA , IZVORA. Veliko SVE isto je tako kao i DUH za nas neobjašnjivo. Mi moramo akceptirati, da postoje stvari, koje su neobjašnjive, ali su unatoč toga prihvatljive i egzistentne. Mi ne možemo biti tako drski, da vjerujemo, da svojim ograničenim razumom, možemo objasniti IZVOR po čijoj smo slici stvorili sebe i svemire. Kako može slijepac objasniti crvenu boju ? Kako da gluhonijemi uhvati ton jedne sonate ?

Mi, koji smo dio – mesom nastale misli i tona - IZVORA, ne možemo prepoznati SVEMIR u njegovoj cjelovitosti, isto tako kao što kap vode ne može prepoznati ocean u njegovoj cjelini. No, SVE je uvijek svjesno svog cijelog stvaranja.

Kad bi npr. danas skicirao i gradio kuću, tad bi na koncu znao za svaki šaraf, svaki kamen i za svaku ciglu svog djela. No pojedini šarafi u tvojoj kući, kad bi mogli misliti kao i ti, nikad ne bi znali za sebe kao dio cjeline i ništa o tebi kao stvoritelju, istraživaču i graditelju cjeline. Pa ako bi i znao za tebe, on to ne bi mogao nikad objasniti. Ako možda ova usporedba opet šepa, jer ti ne znaš ništa o strukturi, o duhu pojedinog građevinskog djela, u suprotnosti sa IZVOROM, koji sve zna, što jest do najmanjeg detalja, jer je on to samo, jer je on sve. To naravno objašnjava ono, kad su nam kao djeci htjeli reći, da je Bog svuda i da sve vidi. Također je Isus rekao: „Također su izbrojene sve vlasi na tvojoj glavi.“ Tako će možda također i tebi postati jasnija neobjašnjivost SVEMIRA.

Sve je stvoreno iz SVE – DUHA , iz IZVORA, iz njega je sve proizašlo. Također i ti. No, odakle je došao ovaj SVE – DUH, tko je stvorio njega ?

Vječnost je za nas neobjašnjivi fenomen. Ona se nije mogla stvoriti iz NIŠTA. Dakle, morali su IZVOR i SVE – DUH i time također i mi uvijek već postojati. Time se jednostavno nema što više reći. No kako i iz čega je zatim IZVOR stvorio svemir, čovjeka, životinje, atome, molekule, prirodu ?

Iz prethodnog poglavlja znaš, da iz SVEGA niti se može nešto uzeti niti se može nešto dodati. Jednostavno ne postoji ništa drugo. Nije moguće niti uvećati niti umanjiti. Sve je čvrsto stojeći pojam. Sve jest i ostaje jednostavno sve. Ne može postati niti više niti manje. No, time još nije odgovoreno pitanje, odakle dolazimo mi i cijeli svemir. SVE – DUH stvara sve što postoji – sa svojim duhovnim potencijalom, snagom svoje misli i svog tona.

Kao što si u ovoj knjizi doznao, i kao što ćemo obraditi u slijedećem principu – principu rezonance: Kako u malom tako i u velikom, kako gore tako dolje, tako stvara i SVE – DUH – samo mnogo savršenije. Isto tako kao što i mi stvaramo. Samo: Nasuprot našim uzorima mi smo još u dječjem vrtiću našeg školovanja, mnogi su ljudi još u embrionalnom stadiju. Većina su ljudi, uključujući i mene, šeprtlje i početnici u stvaranju svoje stvarnosti. Oni stvaraju nesvjesno, jer jednostavno sve funkcionira posve automatski. Mi upravo tek postajemo svjesni snage naših misli. Kao što smo iscrpno objasnili, većina su ljudi još uvijek automatski, mašinerijski upravljani stvoritelji iz njihovih naučenih iskustava. Oni ne poznaju zakone i još nisu naučili svoju misaonu snagu uzdići do stupnja na kojem se SVEMIR i IZVOR objavljuje. Snaga IZVORA u nama stvara nas SVEMIRU doraslim, jer mi u njemu počivamo. Stoga je važno, da u buduće ovu snagu u nama ovladamo, koristimo, discipliniramo i primijenimo na dobrobit svih ljudi, naše zemlje i svemira.

IZVOR stvara, kao i ti i ja, pomoću snage misli, vizualiziranja i tona. On ipak stvara na savršen način. Sve što jest savršena je misao IZVORA u harmoniji sa tonom. Na početku bijaše  riječ. Sve što jest, jest svjetlosna misao plus snaga predodžbe, plus prava, čista volja. Pošto je sve duh, nitko ne može, također ni IZVOR, stvarati drugačije nego sa snagom Duha i riječi (tona).

Ako promatramo, kako je sve stvoreno do najmanjeg detalja i biva uvijek dalje stvarano, tad prepoznajemo,  kako smo još udaljeni od Božjeg Bratstva i Sestrinstva Božice, kojem težimo. Jer sve ono, što danas nije – ili nije više – savršeno to smo stvorili mi ovozemaljci i drugi ljudi, koji su došli sa drugih planeta. Mi smo učili stvarati. Svatko, tko uči, čini također pogreške. No, sada trebamo, u ovom razdoblju promjene, konačno početi učiti iz starih pogrešaka i njih u buduće odstraniti.

Jednog će dana svatko savršeno svladati ovaj proces, jer to je konačno cilj i smisao svih života. Stoga nitko ne smije s ohološću gledati na druge ljude, koji navodno još spavaju. Ovaj se čovjek nalazi još na stupnju, kojeg ti upravo smiješ ostaviti iza sebe. I činjenica, da ti navodno stojiš na višem stupnju razvoja, nego jedno drugo biće, leži u tome, da je SVE – DUH u tebi pripravio tvoj put točno na tvoj način. Voli ovo biće ili čovjeka i pomaži mu više učiti i rasti. Daj dalje ono, što si ti smio naučiti i iskusiti, i tako dolaziš znatno bliže IZVORU i svom životnom cilju.

Ako smo mi danas svjesni smatrati se dijelom Boga i Božice, tad je ovo samo uvjetovano točno. No mi ipak laskamo svom Egu, da nas smatra vrijednim, da nas je zamislio i udahnuo nam duh. Mi smo dakle djeca u najširem smislu, kreacija SVE – DUHA. Za nas „civilizirane“ ljude općenito je daleko teže razumjeti ovaj zakon, nego tzv. primitivnim ljudima, koji žive mnogo više u suglasju sa prirodom i nevidljivim zakonima. Naš ego se buni, ako mi, koji se tako mučno „borimo“ kroz život, nismo ništa drugo, nego samo jedna predodžba. No, to je razumijevanje naše negativne ličnosti. Naša duša zna istinu i duboku bezuslovnu ljubav IZVORA, koji je također u nama usidren, za kojim mi svi uvijek ponovo čeznemo. Ti si svoja vlastita predodžba.

Čovjek na duhovnom putu je spoznao, da je on – ona nešto više nego marioneta na konopcu  jednog  iluzornog  igrača  lutaka.  No,  kako  je  oholo  i  ograničeno  ovo shvaćanje. Mi smo čisti duh, individualni duh za zadaćom, da naš duh u materiji ponovo  razvijemo  i  postanemo  bogoslični,  time  da  iskusimo  sve  što  jest. Kompleksi  manje  vrijednosti,  usvojeni  način  ponašanja  i  stavovi  iz  navodno neuspjelih  inkarnacija,  sprječavaju  mnoge  ljude  u  spoznaji  njihove  istinite  i stvarne snage i moći. Ova utjecajna „iskustva“ naše duhovnosti jesu odstupanja od IZVORA. Božanstvenost u svakom pojedincu, u svemu, apsolutno je savršena.  Duh ne treba nikakav prostor i nikakvo čvrsto mjesto. Duh ima mjesto uvijek i svuda.  Ono,  što  je  profinjeno  može  se  ujediniti  i  stopiti,  i  unatoč  svoje individualnosti  svjesno  opstojati.  Kad  bismo  mogli  pobijediti  iluziju  o  našoj materijalizaciji, i o našoj vlastitoj pretjeranoj veličini, tad bismo u skromnosti spoznali, da mi još ništa ne znamo. Mi shvaćamo, da još uvijek stojimo na početku puta, koji će nam omogućiti uspeti se u neizmjerne visine.

Tek u ovoj poniznosti mi smo spremni prihvatiti višu duhovnost. Time joj se približavamo. Kad bismo jednom za trenutak sekunde pogledali duhovnost IZVORA, i smjeli spoznati samo jednu sitnicu, tad bi se ego – razum sve više i više posve rastvorio. Na koncu bi preostala poniznost, životna radost i sveobuhvatna univerzalna ljubav.

Mi moramo odbaciti oholost, da je čovjek najveće, što je Bog u nebu ikad mogao darovati svemiru. Mi nismo doduše nešto najmanje, ali ne ni najveće. Postoji mnogo više bića, koja stoje iznad nas kao i ispod nas. Da, postoji i zemlja, koja je treći stupanj učenja. No postoje druga područja iznad naše dimenzije. I unatoč toga, svi, koji su danas navodno dalje, božanstveniji nego mi ljudi, i s nama danas stupaju u kontakt, isto su tako jednom živjeli na našoj zemlji ili na jednoj sličnoj planeti, kao i na jednoj koja leži ispod našeg razvojnog stupnja. Također će se i čovjek uspeti kao i drugi prije i poslije nas. Postići viši stupanj, druge učiti i sam učiti dalje. Svaka pojedina duša prelazi put kroz sva područja. Svaka pojedina duša iskusit će svemir i SVE u njegovoj cjelini.

Također naši duhovni pratioci i pratilje, naši viši učitelji i majstori živjeli su i učili nekad na našem području, kao i ispod i iznad nas. I to još čine. Mi ćemo učiti one, koji dolaze iza nas.

„I vi ćete jednom biti kao i oni, i još više, jer to je čovjekova odrednica, kako objavljuju posvećeni.“ (Kybalion)