Tvoje oči,
prozori tvog unutarnjeg sunca
moja sloboda je
u vjetru tvoga osmjeha
moja tuga
taži žeđ
na izvorima tvoje sreće
krsti me imenom
tvoje ljubavi

Pružam ruke i one postaju krila koja me nose u plave daljine, plave daljine kojih se bojim, hladnoća plavetnila jednog lažnog sna, plavetnilo lažnoga sjaja, plavetnilo bez okusa, mirisa i dodira, u užasno plavetnilo, plavetnilo lažnosti duše, plavetnilo duše koja nikada nije osjetila ljubav, plavetnilo žedno i gladno ljubavi, plavetnilo bez osobnosti, plavetnilo koje prijeti i  zaleđeno u ledenom dvorcu smišlja osvete i prijeti, da prijeti, osvetama.

A iz oblaka iznad te stravične plave snage bez srca, mi se smješi bjelji od snijega, proziran kao kristal od nevidljivog sunca obasjan, anđeo ljubavi i treptajima svog toploga srca mi šapuće.

Budimo drugačiji od drugih
jer mi nismo tek neki
ne dozvolimo monotoniji
ne dozvolimo kolotečini
ne dozvolimo strahovima
da nas zaraze.
Rastimo u slobodi
iza ograda i zidova
u kojima je život prevara
a vrijeme rob !


"Ne okljevaj, pođi sa mnom u svijet sna. Otkrit ću ti istinu početka." začuh još jednom glas ljubavi. Prepustih se i ona me povede na najljepše putovanje moga života.

Mi danas djelimo tajne
kao nekada ručak u studenskoj menzi
Jesi li gladna?
Ne volim te?

Jedino tamo gdje riječi prestaju, gdje su misli nepotrebne, tamo gdje stvarnost sama od sebe u nama raste, tamo, samo tamo na obali rijeke sreće, tamo možemo posaditi plavo cvijeće !!!!!!!!!

Na livadi ispred mojih prozora se prosulo plavo more, more koje treperi valovima ljubavi, cvijetno more sreće. Nezaboravak mi se u svakom svitanju nasmiješi i šapuće,

zaboravi hladnoću nesretnog safira, u korijenu postojanja nesreće, vjeruj mi to je samo zabluda u kojoj samo neki žive.

Zaboravi kristal bez srca, zaboravi hladni kristal koji nikada nije živio ljubav, kristal koje ne pozna ljubav, hladan kristal nepostojnja, živi u cvijeću, u njemu  je ljubavi snaga.