Gdje je zapravo ta istina?
„Ljudsko tijelo je najbolji prikaz univerzuma u minijaturi. Ono što ne postoji u ljudskom tijelu, ne može da se pronađe ni u univerzumu, a sve što postoji u univerzumu, može da se pronađe i u ljudskom tijelu.“
Mahatma Gandhi
Kada govorimo o zdravlju ne mislimo samo na izostanak simptoma bolesti već govorimo i o dubokoj povezanosti sa onime što jesmo i sa našim mjestom u samom univerzumu.
Ta povezanost treba da se proširi na fizički,emocionalni i duhovni nivo.
Svi mi koji živimo u zapadnjačkoj kulturi žrtve smo nevjerojatno velike prevare.
Mediji nam svakodnevno pružaju nove informacije od kojih neke, možda, i sadrže odgovore na pitanja za kojima tragamo.
Ali, kako mi kopamo po tim informacijama i kako odlučujemo koje su za nas važne,a koje nisu?
I, što je još važnije, kako zaključujemo koje su istinite, a koje su lažne?
Mnoge od tih informacija su suprotne jedna drugoj, a posebno one u području zdravlja.
Jednoga dana čokolada je dobra za nas, a drugi dan je loša.
Danas je crno vino zdravo jer nam omogućuje da duže živimo i pruža nam zaštitu od srčanih bolesti, a sutra je nezdravo jer skraćuje život i povećava mogućnost razvoja nekih bolesti jetre.
Teško je donijeti odluku čemu vjerovati.
Naučeni smo da, ako tragamo za mudrošću i znanjem, onda to moramo da tražimo izvan sebe.
Nitko nas nije učio da možemo da pogledamo unutar sebe.
I još uvijek postoji tendencija da od drugih tražimo da nam kažu kako da budemo svoji.
A, naravno, svaki put kada izađemo iz sebe da bismo kod nekog drugog tražili svoju mudrost to automatski postaje tuđa mudrost,a ne naša.
Zbog ovoga mi nismo u stanju da vlastitom jedinstvenošću i mudrošću damo doprinos općoj slici i većoj cjelini.
A mi zapravo moramo da živimo u svojoj jedinstvenosti zato što je to ono što stvara red u većoj cjelini.
Odgovor na svako pitanje koje bismo mogli da postavimo nalazi se u nama samima.
Istina nije „tamo negdje“ već unutar našeg nevjerojatnog bića zato što je svatko od nas nešto mnogo više od onoga što uopće može i da zamisli.
Naše prirodno stanje je da budemo jedno sa planetom zemljom i sa univerzumom.
Kada se naša energija koju stvaramo na staničnom nivou (mikrokozomos) podudari sa svijetom izvan naših tijela (makrokozmos) onda ne postoji ništa što mi ne možemo da napravimo.
Mi smo rođeni da sanjamo i da onda, uz pomoć svoje svijesti koja se stalno širi, oživotvorujemo te snove.
Stvoreni smo da imamo velike ideje i da ih ostvarujemo.
Mi naime možemo sve da ostavrimo kada živimo u skladu sa makrokozmosom i to je ono što predstavlja istinssko značenje ljudskog potencijala.
Pitanje ostvarivanja svih ljudskih potencijala se u suvremenom svijetu svodi na dobivanje dobrih ocjena u školi, nalaženje dobrog posla, vlasništvo nad nekretninama i ostalih financijskih dobara i štednju za starost.
A zapravo u pozadini svih ovih ideala leži strah da nećemo uspjeti sve to steći zbog eventualno lošega zdravlja.
Postoji samo jedna stvar koja će uvijek da vas spriječi da učinite ono što istinski želite, a to je strah.
U današnjem svijetu se ulažu veliki napori da se strah učvrsti i učini stalnim zato što to predstavlja najbolji način za kontroliranje masa.
Plašimo se tako siromaštva, bolesti, ratova, terorizma...........
Ako uspijemo da naučimo da se oslobodimo svojih strahova i da se povežemo sa svojom unutrašnjom mudrošću, onda, zaista, ne postoji ništa što ne možemo da učinimo.
Danas se smatra, a i dokazano je da koristimo svega 10% svojih moždanih kapaciteta.
Pitanje je koje se svatko treba zapitati jest:
Što bismo sve mogli postići kada bi aktivirali preostalih 90% kapaciteta?
Ali o tome nekom drugom zgodom.