Datum rođenja obilježava zvijezdu pod kojom sam rođena, zvijezdu koja svojim sjajem stvara zvjezdani štit kojim se branim od onih koji se boje čovjeka i među ljudima traže energetske vampire.

Energetski vampiri ili psihički vampirizam?

Psiholozi o tome ne žele ništa znati i ja njima vjerujem, vjerujem im iz jednostavnog razloga jer vjreujem u svaku vrstu obrazovanja, vjerujem onima koji su se odlučili studirati ljudsku psihu. Oni nas uče da svatko za sebe može riješiti taj problem i spoznajom sebe samoga osjeti da u svakome od nas spava neki mali energetski vampir, da ge ne treba tražiti u drugome. Pitam se kako se može prepoznati vampir u drugome, ako ga nisi osjetio u sebi.

Čovječe prvo upoznaj sebe samoga, pa onda sudi o drugima.

Stravična je spoznaja da jedan dio ljudi ipak razmišlja vampirima u drugima, spoznaja koja guši zvjezdani šapat duše i ja se pitam zar je uistinu moguće da netko može čovjeka od krvi i mesa, čovjeka u kojem treperi najsvetija tekučina na svijetu, čovjeka vječnog ratnika svjetlosti nazivati pljačkašem tuđih emocija.

Besame Mucho

Slušam suptilni glas Cesaria Evora, slušam staricu kako pjeva o ljubavi i osluškujem treptaje neba i uživam u zvjezdanim šapatima njene duše, da te predivne ljudske duše.

"Geometrija božanske iskre"

predivna knjiga koju doista treba pročitati i svijesno spoznati vampira u sebi. Autorica u knjizi citira Pat Rodegasta.

 
Borba između svjetla i tame
U tebi je samome.
Ovo nije svijet žrtvovanja.
Ti potpuno upravljaš svojim životom.
Ovdje si da vidiš gdje si u Svjetlu ,
Ali i da istražiš ostatke tamnih zakutaka
Kojima je namjera da unište Svjetlo.

Tama je izbor.
Tama govori o poricanju Svjetla,
A ne o odsutnosti Svjetla.

(Emmanuel's Book)

Biti slobodan od straha od smrti,
Biti slobodan od nepovjerenja, od ograničenosti,
Biti slobodan da budeš ono što zaista jesi –
To su darovi koje ćeš primiti
Ako platiš cijenu introspekcije i iskrenosti.

Ljudski život je najteža učionica
Dok ne naučiš jednostavnu činjenicu
Da je tvoja istina tvoja snaga,
Tvoje spasenje tvoje ispunjenje,
Tvoja svrha i tvoj put.

(Emmanuel's Book)

kada to shvatimo, kada to osjetimo u sebi onda znamo da se sve nalazi u nama samima i da smo mi nosioci zvjezdanog štita, drevnog vedskog

RASTRI KAVACH

 

U nama se često krije stranac, onaj Kerber sa porta Hada, zvijer koja brani ulaz u dubinu duše, koja mnogima onemogućava da spoznaju sami sebe, da prepoznaju svoje strahove, da im daju oblik, miris i boju.

Tako oni neznaju tko su, s imenom ostaju bezimeni, anonimni i tako bezimeni misle da imaju snagu i moć, a nisu svjesni da nisu u stanju upoznati onaj drugi dio sebe jer su ga izgubili u svojoj nepostojanosti.

Oni ne traže u sebi to izgubljeno biće nego iz straha od Kerbera ga ostavljaju samog u vječnoj tami Hada i tako nesretni ulaze u tuđe živote.

Tek u sukobu sa tom zvijeri u nama, tek kada joj oduzmemo snagu možemo osjetiti kako je čudesno to biće u kojem su zauvjek sjedinjene dvije duše. Susretati se sa svojom suprotnosti, slušati njen glas u svakom trenutku postojanja, sukobljavati se s njom, ušutkavati njen bjes, brisati njene suze i onda biti sigurni da smo izabarali ljubav, da čujemo treperave šapate njene duše i da smo odlučili voljeti, da prvo voljeti sebe, a onda predive oči boje sna u kojima se zrcali cijeli svijet.

 

Tek kada se utopimo u pogledu ljepote tada osjećamo istinu života.

Ljudski pogled odaje ljepotu srca, govori puno više od izrečenoga, puno više od tek napisanih riječi, oči su okna duše.

U mom dugačkom životu naučih iz očiju čitati ljepotu duše, a osude napisane bez da smo se susreli pogledom, bez da smo osjetili stisak ruke su za mene nevažeće i neznačajne, ostaju prazna slova na papiru, uzaludni pokušaji snježnih kraljica da nam zalede srca.

Misao je treptajuća energija koja prelazi u osjećaj koji pamtimo, osjećaj kojim spoznajemo uljeza pred vratima duše, misao, to veliko bogatsvo našeg postojanja, jedino nedodirljivo u nama tada postaje snaga održanja.

Trenutak istinite spoznaje, iskrica u beskraju duše, rađanje novih zvijezda na nebu postojanja, novo svijetlo koje ubija Kerbera i mi ulazimo u dubinu svoga srca i spoznajemo čudne pojavnosti u sebi i počinjemo razlikovati istinu od zablude.

 

Svako jutro kada se još snena
okupam u pogledu
u ljepoti očiju boje sna,
odlučujem se uvijek iznova za ljubav.

To je svaki puta novi osjećaj
osjećaj koji potvrđuje stari,
to je raskrižje beskraja i
put ka vječnosti.

U kristalnom dvorcu postojanja
u treperavoj duši mojoj,
u srcu uznemirenom
se zrcali lik tvoj ljubavi moja

 i ja znam da volim.

Svaki novi trenutak je
nova istina o životu,
nova ljepota u iskrenju srca
sunce i mjesec u zagrljaju
svijest i podsvjest u milovanju.

Fontana vječnog života
njegova i moja slika
treperave u suzama neba
blještave u kapljicama sunca
sretne u kristalima sna
u zvjezdanom šapatu duše
sjedinjene u osjećanju osjećaja,
u ljepoti života pretvorene
u ljubav.