Na koji način bi čovjek mogao sebe stalno promatrati kako bi otkrio je li motiv njegova djelovanja strah ili vjera, beznađe ili nada, mržnja ili ljubav? Može li čovjek svako jutro, nakon buđenja, odabrati kome će služiti? Strahu ili vjeri. Ukoliko je strah vezan za neku osobu, kakav stav bi trebalo zauzeti? Hm. Mislim da nikako tu osobu ne bi trebalo izbjegavati, već ju treba što više susretati i ona će postati karikom dobra u njegovom zlatnom lancu ili će jednostavno nestati s njegova puta.

A ukoliko se bojimo bolesti koje izazivaju virusi ili bakterije, sigurno je da nećemo ići na mjesta gdje oni gospodare da bismo stekli imunitet, ali moramo znati da čovjek pokupi bakteriju ili virus samo onda kada vibrira s njom na istom stupnju – strah je taj koji usklađuje vibraciju. Bolest prouzrokovana bakterijama je proizvod tjelesnog uma, zato sve misli trebaju biti objektivizirane na nivou razuma i potrebno je obratiti pozornost što s njima naručujemo. Bakterije i virusi ne postoje u nadsvijesti ili Božanskom umu, već su proizvod „fantazije“. Ukoliko na ovaj način slažemo misli – olakšanje će stići u trenu kada se shvati kako zlo ne posjeduje moć već mu mi otvorimo prostor da ju oblikuje. Materijalni svijet će izblijediti, a četverodimenzionalni svijet, svijet čuda, slobodno će se manifestirati i više neće biti potrebe da se pitamo govorimo li istinu jer će samo istina postojati; da li, koliko, kako i koga volimo, jer će ljubav biti svuda oko nas. Nećemo morati željeti da živimo u miru s okolinom, kada ništa drugo osim mira i neće postojati, jer sva su ova pitanja stvarnost frekvencija razine na kojoj se sada nalazimo.