ŠTO ĆE SE UČITI NA MARSU?!!!!!

Nema nikakove sumnje da mi živimo danas jedno  krizno razdoblje  gdje nam se nameću tendencije progresivne kao i negativne orijentacije. Heidegger je to nazvao vremenom preboljevanja epohe, da smo bolesni od tendencija progresa i nazatka  a da su  solucije stvar naše svakodnevne prakse i naše volje da stvarima vladamo na poželjan način. I kada pogledamo kako stvari  doista stoje danas  onda vidimo da u okvirima kapitalističke svakodnevnice tražimo  najbolje solucije  kojima bismo obilježili naše vrijeme i tome vremenu dali smisao koji mu nedostaje.    U  svojim razmišljanjima ja sam krenuo od predivne poezije Ante Dolića  koja je posvećena  Jesenjinu  a koja glasi ovako:

Dovidjenja druže

Vjetar u ledeno jutro, noć pretvara.
Zvijezde se povukle, sakrile u dubinu.
Ludosti neke mi na um dolaze.
Hajde da pričam ti nešto o Jesenjinu.

Jutro je! ... a, oka sklopili nismo,
Umor se unosi u beskrajna bdijenja.
Pričat ću ti onu … omiljenu našu.
„Dovidjenja druže! ... dovidjenja”

Pričat ću ti o noćima, izvedreno hladnim.
Konjima vranim, kazanskim zimama ljutim.
O Isidori Duncan, trevenkama, skandalima ...
keruši jednoj, i psićima, malenim...žutim.

Hotel Angleter, nad Lenjingradom magla.
Razbijeno okno, radijator … konopac … uže!
U noći krik ... poruka krvlju ispisana...
i naša ona : "Dovidjenja … dovidjenja druže”!
borky

Pa  sam onda dopisao stih: nad lenjingradom su magle, novo doba, nove nade.....

A zapravo sam mislio da se današnje vrijeme značajno razlikuje od vremena Jesenjina  i da nam možda nije potrebno toliko žaliti za  prošlim vremenima. Jer ja mislim da mi možemo i kolonizirajući Mars također  učiti našu djecu poeziji Jesenjina i Majakovskoga  kao  i filozofiju  Lenjina i Gorkoga  imajući u vidu da svi ovi filozofemi predstavljaju opće dobro čovječanstva bez kojih danas isto tako ne možemo kao što ne možemo  bez  vode  ili zraka. To je sasvim suprotno mišljenjima koja i dan danas susrećemo na Zapadu da je u svim ovim slučajevima bilo riječi o teroristima  koji su  narode uvukli u silnu neimaštinu  i bijedu. Dakle suprotno tim prilično primitivnim mišljenjima  ja sam  na stajalištu da filozofija koja je karakterizirala europski razvoj do polovice 20 stoljeća i kasnije  može predstavljati  sjajan  kompendijum ideja  primjerenih  našim kolonijama na Marsu i Mjesecu  i da one ne kolidiraju sa našim futurističkim stajalištima  o našem daljnjem pohodu  prema  još neistraženim svjetovima. Jer je i u ovome slučaju slično kao i u našem odnosu prema klasičnoj glazbi bez koje sigurno ne možemo zamisliti naš život na susjednim planetama. Jer je i u slučaju Jesenjina i njegove poezije kao i njemu sličnih pokušaja riječ zapravo o našoj klasičnoj kulturnoj baštini  prema kojoj se moramo odnositi sa ozbilnošću i  sa brigom  i koja sigurno predstavlja  kompendijum ideja  koje našem  životu daju puniji smisao. Prema tome  ja ne mislim da  gubimo stvari, ja mislim sasvim suprotno, da nas nove spoznaje i novi odnosi mogu obogatiti  filozofijom i pjesništvom  koje će našem  novom životu dati puni smisao.

Zlatan gavrilović kovač