ŽIVOT MOJ

　

Putujem, na Putu sam

a prepreka bezbroj.

Dosljedan sebi,

padam i dižem se...

Napredujem, savladavam,

dok život uobičajen teče.

Svako malo, od onih koji su

hodili samnom

padnu i zaustave se.

Prošlost vratiti ne mogu

bila je, a budućnost

bilježim　 i živim je,

tako i vječnost trenutka,

sve do nepostojanja

kad ne razmišljam više.

　

　

U Rijeci, 14.09.2013.　　

Borivoj Bukva

　

　

　

------------

　

Gore navedena fotografija načinjena je u Sloveniji sada davne 1974. ili 1975. godine
na Pohorju, kad sam kao dvadesetšestogodišnjak živio u Mariboru. Bila su to lijepa i nikad zaboravljena vremena u kojima sve osim škole, faksa, posla i poznatih puteva svakodnevnice, ništa drugo nije smrdelo...

Svi smo na žene gledali kao na upotrebne
predmete pa čak i izvore zarade. Bili smo vođeni profanim idejama: doći do novca na
bilo koji način, baviti se seksom kao mehanikom, živjeti sladak i lagodan život, naravno onaj u kome se ne radi... Djevojčice su bile čini mi se više putene, prpošne i preslatke...

Netko će reč da pretjerujem, međutim ništa od toga jer vam je tad to tako bilo, imao sam novca i živo mi se fučkalo za sve ostalo...


---------

　

lp, boro

　

http://budan.blog.hr/