Pitam se još uvijek snom opijena jesmo li mi uistinu Afroditina djeca i znamo li " Što to bješe ljubav"? 

 

Stojim na oltaru života i govorim tiho, najtiše što mogu, šapćem da ne probudim sebe, da ne probudim tebe iz ovog dugog, lijepog sna. Promjenio si se ljubavi moja, ali ja volim tvoje promjene, volim tvoje godine, volim srebro u tvojoj kosi, volim bore osmijeha na tvom licu, volim znakove života na tvom čelu, jednostavno volim te i od tebe ne očekujem ništa jer  

s tobom u sebi

imam sve, 

ljubav ljubavlju okrunjenu,

ljubav ljubavlju osviještenu,

ljubav ljubavlju rođenu,

s tobom u sebi ljubavi

imam jednostavno ljubav i

osmjeh na licu,

sreću u očima,

radost u mislima,

snenost u srcu,

vječnu kupku radosti,

pjenu vječne mladosti,

ratnicu vječne svjetlosti.

Mogu je dotaknuti,

mogu je milovati,

mogu je darivati,

u njoj se skrivati,

na njenom ramenu

cijeli život snivati.

 

Ljubav je dan u kojem se sretna budim, kristali neba zraku, vjetar u krošnjama starih platana, zenit života, purpur zapadnog neba, beskrajni plavi ocean u kojem Helios Selenu sniva dok zvjezdana prašina igrajući se s mjesecom dragulje noćnoj kupoli dariva. Ljubav je lepršava košulja svilena, biser na obrazu, vera na ruci, kadena na vratu, kadena kojom je ljubav u srcu zauvijek usidrena. Ona je i postelja bijela, to paperje sneno na kojem se sretna budim i grlim ljubičasto svitanje, grlim ga nježno i još uvijek zaneseno i šapućem život je jednostavno ljubav.
"Sjećam se kako sam jednom trčao za tobom, za tom tvojom košuljom koja je lepršala na vjetru. Jednom sam prije mnogo godina pio iz čaše u koju je skliznuo tvoj lik i podrhtvao u njoj."
"Zašto mi danas recitiraš Sandberga?"
"Zato jer uvijek čujem tebe u glasu žena koje prolaze pored mene"
"Ja sam sinoć na terasi u glasu vjetra koji je razgovarao sa zvjezdama prepoznala tebe nasmijanog, tvoju vječno snenu sjenku u meni"
"Isprekidani odgovori mojih prisjećanja mi uvijek govore da živiš i da me tvoje lice gleda iz svakog ugla u gradu, da si prisutna u podnevnoj vrevi na ulicama, u gužvi na peronima, u metežu na areodromima, da si uvijek u meni"
"Kada osluškujem mjesec, prepoznajem tvoj lik u njemu, tebe u srebrnoj odori noći koja nas uvijek sjedinjuje. Tada mi se čini da si veliko srebreno jezero okruženo brezama i borovima koji mješaju svoju bjelinu i zelenilo sa zvijezdama u beskrajnom mraku neba"
"Mjesec i jezero su isprepleli svoje ruke pod mojim srcem i postali ljupka žena u lepršavoj košulji za kojom sam trčao."
"Tvoje ruke su vjetar koji miluje moje lice dok stojim na terasi i prepoznajem tvoje oči u beskrajnom mraku neba"
"Ti me čekaš u pod slojem mahovine i lišća nadohvat hrastovih ruku, spremna kao i uvijek da opet nekud otrčiš da bih slijedio u vjetru tvoju lepršavu košulju"
"Molim te govori dalje, govori mi jezikom Sandberga, da uvijek bude jednostavno ljubav "
"Danas znam zašto sam trčao da uhvatim tvoju lepršavu košulju, Ona je treperila u ritmu tvoga smjeha i govorila mi jednostavno ljubav."

Jednostavno ljubav,

šapućem suncu dok

grlim svitanje,

kličem u vjetar i

moj glas se kao

Narcisova ljubavnica,

kao besmrtni Eho

širi kopljima dnevne svjetlosti,

nestajući u beskraju,

u zenitu sna,

u sunčevom zagrljaju,

u radosnoj kupki sreće.

A onda se u sumrak,

sjajem večernjice, ljepotice neba,

čuvateljice ljubavnog zova,

braniteljica ljubavnih snova,

sretna vraća u moja njedra.

 

Dok se pale oči neba, a vjetar jeca pjesmom, Za mrvu tvoje ljubavi ja molim te, govorim tiho, najtiše što mogu, šapćem da sebe ne probudim, šapćem da tebe, ljubavi moja, iz ovog dugog i lijepog sna ne probudim.
Da, život je jednostavno ljubav!

http://sretan-trenutak.blogspot.com
http://dinaja-dinaja.blogspot.com/2008/04/jednostavno-ljubav.html

https://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=26258