BORIVOJ ME POTAKNUO DA ISPRIČAM ISKUSTVA SA LJUDIMA KOJI SU UMRLI U MOJOJ BLIZINI.Ponekad mi je teško pronaći rijeći kojima bi to opisala.Ja to osjetim. U mojoj blizini živjela je obitelj ,otac,majka i sin.Pokraj njihove kuče prolazim svaki dan,otac je bio naporan i težak čovjek.Dan prije no što je umro sjedio je na pločniku ,neki čovjek mu je pomagao da ustane.DOK SAM PROLAZILA OSJETILA SAM MIR.NEŠTO MI JE GOVORILO DA SE NIŠTA NE TREBA PROMJENITI.Dan poslje otac je umro,prolazeći pokraj njihove kuće on kao da je bio tu.TITRAVA ENERGIJA ,NEOPISIV OSJEĆAJ, KAO DA JE ZNAO SVE,Osjećala sam to dva dana ,treći dan bila je radost. Kao da je pronašao put,prolazeći nešto me natjeralo da se nasmješim. Godinu dana poslje njihav sin,odrasla osoba koja je bila oboljela na živce pokazala mi je jednu sasvim drugačiji osjećaj. On mi je bio drag,mada nikad nismo razgovarali imali smo nekakav dogovor.pogledao bi me a ja bi se nasmješila kao najboljem prijatelj.Mahao je sa balkona ja bi mu poslala svu ljubav ovog svijeta.To je bilo važno,razlog baš i neznam ali je bilo tako....Zadnji put kad sam ga vidjela nasmješila sam se ali to nije bilo dovoljno.Trebala sam stati a ja nisam.Dugo mi je trebalo da oprostim sebi što nisam. Te noći u jedanajst sati nešto se poćelo dešavati,ustala sam bez nekog razloga.Osjetila paniku,strah,sjetu,tugu.Osjetila sam sve što se moglo osjetiti u groznom strahu.Otišla sam do vrata terase da provjerim dali su vrata dobro zatvorena.VANI JE BILA MIRNA NOĆ A MIJESEC JE OBASJAVAO SVAKI KAMEN ,IZ MENI NEPOZNATOG RAZLOGA BILO JE STRAVIČNO.Osjetila sam njegove emocije .Otišao je na most i bacio se na hridi obasjane mjesećinom.Dva dana sam plakala i molila za njega.Nadam se da je molitva pomogla u pronalaženju njegovog mira i ljubavi .JOŠ UVJEK KAD GA SE SJETIM NASMJEŠIM SE I POŠALJEM MU SVU LJUBAV OVOG SVIJETA.Tako ja doživim život i smrt,tako.......osjetim sve .Možda ne razumjem sve i nemogu objasniti ali znam da je on mene trebao i da sam je trebala njega........