Živio si u zemlji iz koje pisma nisu stizala, živio si tako daleko da do tebe nije stizao moj u snovima napisani stih, nisu te mogla dotaknuti kristalna slova mojih osjećanja, niti zvjezdane note mojih sonata. Živio si sakriven od mojih nastojanja da na oltaru od snova zapalimo svijeću drevnih privida. Stajala sam na palubi poludjele lađe i činilo mi se da ne vidim obalu spasenja od noćnih mora, da ne mogu dosegnuti davno napuštene puteve ka željenoj oazi već polako zatamljelog sunca, da nikada neću stići do sanjanog vrhunca. Bio si tek slika koju sam uvijek sakrivala u jučer, ostavljala u nekom prošlom trenutku, zakopavala u dubinu pješćanih dina, da je pješčana oluja pustinje osjećaja ne razbije u krhotine porculanskih sjećanja, da ne postaneš sličan razbijenom lutku. Živio si u zemlji iz koje znakovi nisu dolazili, živio si iza zida kroz koji osmijesi neba nisu prolazili, postojao si u snovima iz kojih su me  budili krici neživljenja. Tada sam lutala nebeskim stazama i povjeravala svoje tuge  mjesečini, uranjala osamljena u ljubičastu boju novih zora, naslućivala tvoje disanje u tada nedohvatnoj daljini i osluškivala melodiju tvoga srca u šumovima uzburkanog osjećajnog mora. Naučila sam napamet ispovjedi duševnih tuga, drugovala sa zvjezdanim prahom i spiralnom vrtnjom neba, tražila utjehu u samoći koja u takvim trenucima nezaustavljivo na uplakano srce vreba, gubila se u bespućima žudnje, u mirisima izmišljenog cvijeta iz kojeg su me gledale oči boje djetinjih snova. Postajao si razlomljena slika u katedrali sjećanja, na oknima duše se svjetlost prelamala u Chagallove slike željenog kraljevstva sakrivenog u zemlji iz koje šaputava svjetlost tvoje duše nije dosezala do mog sluha. Znala sam da postojiš, stajao si u uspomenama nevidljiv, ponekad nezamisljiv, ali pričinjalo mi se da si u moje grudi nekom nadnaravnom silom stavio svoje srce. Osjećala sam odkucaje daljine i titraje tvoga bila u ponornicama koje šaputale tvoje ime. U jednom čudesnom, tajnovitom, neobjašnjivom, ali nezaboravnom trenutku, u vlaku koji me je nosio u zemlju iz koje pisma nisu stizala, začuh šapat tvoga srca i vidjeh svoj lik u tvojim očima. 

http://umijece-vremena.blogspot.com