Moje su priče manje-više iste…

U njima se spominješ samo …ti…

Tvoje ruke…tvoje riječi…usne…i svi oni tvoji dodiri…meki …poput baršuna…

U njima je zabilježena …ljubav…

Sada ti pokušavam napisati još koju riječ ...za onaj dan  u kojem ćeš biti ,jednu godinu stariji…

Pokušavam napisati nešto novo,nešto drugačije…al…kako…kad je sve ovo što osjećam za tebe …isto…

I znam…možda sam i ispisala sve riječi …što si ih svojim ulaskom u moj svijet stvorio…al…kao da ne mogu stati…kao da ti uvijek iz dana u dan imam još toliko toga…reći…

Ne znam da li uspijevaš sva ova slova zapamtiti…

Ne znam da li …osjetiš svaku riječ …i ono između…ono što se ne vidi…ono za što nemam odgovarajućih slova…

Jer…kao da za njih još nisu izmislili ,pa ni oni najveći pjesnici…kao da za te osjećaje nisu izmislili odgovarajuće …riječi…

Pokušavam ih čak naći i u nekim tuđim pjesmama al…nađem samo sličnost…neku dodirnu nit…nađem čak i  poneko slovo  tvog imena u njima…al …to je samo sličnost…samo nit…

I zato …uvijek iznova pišem o tebi i …pisat ću …dok god bude …tebe u meni…

I zato…želim da se umotam u najnježniji papir …da me svojim savršeno usklađenim pokretima prstiju ,polako odmotaš….,

Želim …da naslonim glavu na tvoje grudi…pa da opet osjetim tvoje ruke u mojoj kosi…,

Želim …da ugrizem tvoje usne…pa da opet prodišem…kao onda…kao i onda kad sam ti prvi put dala…sve…

Želim …da ,za tvoj dan…po onoj postelji u kojoj si me mazio …želim da ti poklonim i onu najsitniju kapljicu …ljubavi…želim da ti opet poklonim…sebe…

Jer…

Volim te Šašavko!!!