Zdravstvo i ljudsko zdravlje

Jedno od pitanja u koje moja radoznalost počesto dira jest: Kako čovjek zapadne u bolesna stanja duha, uma, emocija i tijela?

Je li to nasljedno po genima, koji nam daju predispoziciju za bolest? Jesmo li možda živjeli s nekim tko je stalno „kukao“ da je bolestan, a radio kao da mu ništa nije? Otkud navika da se žalimo na bolest kad nam se nešto ne da raditi? Bježimo li u bolest zbog lijenosti?

Možda nas neznanje o vrsti djela koje bismo trebali obaviti tjera na bijeg od nepoznatog ili dosadnog posla? Možda bježimo od nekoga jačeg od nas; nekog tko nas tlači, a mi mu ništa ne možemo, pa bar možemo ostati bolesni kod kuće i tako se osvetiti nasilniku koji ne razumije kako se mi to osjećamo i kako ga doživljavamo?                 

Je li to kolektivna energija svijesti naše okoline i ljudi s kojima živimo ili nas nitko nije ni učio da se i zdravlje i bolest možda kriju u našem stavu prema zdravlju i uvjerenju da smo bolesni ili zdravi?

U nekoj mudroj knjizi sam pročitala kako ne postoji bolest, već samo bolestan čovjek.

Kakav čovjek postoji kada je bolest u pitanju? Mogli bismo odgovoriti podjelom u četiri kategorije: zdrav čovjek, koliko-toliko zdrav čovjek, bolestan čovjek i izuzetno bolestan čovjek.

Kojoj kategoriji Vi pripadate nije teško doznati. Zastanite i u ovom trenutku postavite sebi pitanja:

Jesam li ja zdrav/zdrava ili bolestan/bolesna?

 Zbog čega sam zdrav/zdrava, a zbog čega bolestan/bolesna?

 Jesam li više vremena zdrav/zdrava ili bolestan/bolesna?

Što sam/sama mogu učiniti da budem zdrav/zdrava?

Postavljanjem pitanja o zdravlju ili bolesti i zauzimanjem stava prema dobivenim odgovorima stječemo moć razlučivanja o ovom najbitnijem pitanju koje prati naš ovozemaljski život. Ova pitanja i dobiveni odgovori poništavaju uvjerenja o bolesti i razloge zbog kojih bježimo u bolest. Idemo to malo proanalizirati:

Tko nas je uvjerio da smo bolesni i da nam treba lijek? Najčešći odgovor je: mi sami sebe, okolina ili farmaceutska industrija koja nudi čarobne lijekove za sve naše probleme, a mi neka samo bolesni sjedimo kod kuće ništa ne čineći za svoje zdravlje. Dovoljno je otići u ljekarnu i platiti nešto iz njihove ponude, i eto rješenja.

Doista tako doživljavam niz situacija kada, najčešće preko reklama, doznajem o kojekakvim brzinskim „rješenjima“ za sve tegobe koje me mogu snaći. Nadam se da neću previše naljutiti farmaciju i dirnuti u očite interese nje i ljudi oko nje. Ne bih htjela proći kao Mujo u onom vicu u kojem ga je Suljo oderao. Kada bi se ovdje radilo o vicu, mogli bismo se na trenutak zadržati na njemu, ali odgovoriti na ova pitanja od suštinskog je značenja za mentalno zdravlje gotovo svakog prosječnog čovjeka. Udar pogrešnog stava koji stvara uvjerenja koja čine ljudski mentalni sklop, remeti zdravlje Duše koja nas drži u uvjerenju sreće i nesreće, što sve skupa rezultira zdravljem ili bolešću u fizičkom tijelu i pojedinim njegovim dijelovima.

Do ovog zaključka došla sam iscjeljujući samu sebe, prisjećajući se povrijeđenih aspekata svoje Duše. Nije baš lako priznati, točnije prisjetiti se da sam dobrih (i svakako vrlo dugih) dvadesetak godina bila bolesna; prisjetiti se kako sam (uzaludno) očekivala da tu bolest izliječe liječnici. Kako bi me oni mogli izliječiti kad oni ne znaju ništa o mom odgoju, životu i pogrešnim uvjerenjima koja sam ugradila u svoju svijest, a koja u njoj tiho, ali razorno djeluju? Oni su mi doista dali sve što je u njihovoj moći, ali u njihovoj moći nisu moji stavovi i uvjerenja. Zato i nije bilo trajne pomoći u poboljšanju mog zdravstvenog stanja sve dok nisam sama shvatila uzroke nastanka bolesti. Te uzroke svatko treba razrješavati svakodnevno u sebi, bio on običan čovjek ili liječnik.  Načinom prehrane, (nisu srijeda i petak uzalud propisani kao dani za post) prehrana tih dana voćem ili povrćem, bitno bi poboljšala zdravlje.

Malo koja osoba bi bila pretila da se hrani na ovaj način. Postoji niz tjelesnih (tjelovježba, brzi hod, trčanje, plivanje, ples…) i psihičkih aktivnosti (knjige pozitivnog sadržaja, pozitivno razmišljanje u obliku afirmacija, općenito samorazvoj prema osobnim sklonostima) koje uvećavaju snagu i zdravlje, ne samo u našem tijelu, već djeluju i na okolinu. Koristeći ih ne bismo privlačili misaone oblike iz naše okoline koji nas podsjećaju da s nama nešto nije u redu, pa odmah pomišljamo na bolest. S nama će biti sve u redu ako osvijestimo otkud „nered'“ dolazi i pritom osvijestimo činjenicu da to nije naš nered niti naša bolest, da smo mi zdrava osoba, odgovorna za svoje zdravstveno stanje i zdravlje okoline u kojoj živimo. Odabir ovakvog misaonog životnog stava stvara uvjerenje o vlastitom izboru između bolesti ili zdravlja. Odlučujući je stav da svjesnost bude na zdravlju. Dođe li ipak do bolesti koju mi ne možemo razriješiti, imamo vrhunske stručnjake koji će nam uistinu pomoći, a lakše će nam pomoći ako ih previše ne zamaramo svojim prisustvom i kad nam trebaju i kad nam ne trebaju.

Sviđa mi se odnos preventivnog održavanja zdravlja koje nudi kineska  alternativna medicina održavanja protoka energije kroz akupunkturne točke tijela, kao što mi se sviđaju i pozitivni duhovni aksiomi Osobina Kvaliteta Duha koje vrše utjecaj na svakodnevnu mentalnu svijest kod pojedinca koji ih upotrebljava u komunikaciji mislima ili riječima. Kada su usuglašeni i nahranjeni Duh i um, emocije odražavaju sreću, a tijelo zdravlje. Onda sve tjelesne razine funkcioniraju kao „švicarski sat,“ a pojedinac se osjeća  blaženim, sretnim i zdravim.