Dok se svitanje bori sa ostatcima tame
i ona daleka svjetlost skida ljepotici noći
srebrnu haljinu
ja stojim na obali sna i
prisjećam se
njegove ljepote...
Zavoli dan u kojem se budiš
šapuće mi mjesečina pri odlasku
zavoli misli i sjećanja
šapuće mi sijač zvijezda
zaboravljenom muzikom tuge,
dozvoli srcu da diše,
šapuće mi krilati konj
koji me je noćas
nosio u daljine...

Na obzoru sna izranjaju
iskre ljubičastog svitanja
Pred mojim snenim očima
izrasta zdenac života
sa zagrljajem Amora i Psihe
koji nijemi sanjaju ljubav.
Zavoli dan u kojem se budiš,
prsti sijača zvijezda
još uvijek prebiru po nebeskoj harfi
tiho, još tiše
zvuci tuge postaju cvrkut ptica,
miris jasmina pred mojim prozorom.
ljepota dana u kojem,
u kojem još snena
pozdravljam Danicu
i volim,
doista volim dan u kojem se budim.

http://umijece-vremena.blogspot.com