Zar da pricam o sebi...
Neka nas suton ponese kroz nedostižne doline,
neka nas nova jesen usmjeri k miru,
budimo sjene među krošnjama,
svjetla udaljenih gradova;
neka nas mirisi prepoznaju u jednom trenutku.
Zar da ti pričam o sebi...
Pored milijun riječi, tekstova i priča..
jednim pogledom ti mogu pokazati sebe,
nakon svih kiša, oluja i hladnoća...
jednim ti dodirom mogu urezati dah,
osjet topline na vratu,
okus neprolazne spoznaje pripadnosti...
povezanosti i razdvojenosti.
Zar da išta govorim...
tebi... jedinom na ovom svijetu...
koji ostaje i kad se otići mora...
tebi, koji zna kako ne zaboravljam...
ni sada dok sazrijevam i starim.
bglavac
edin.kecanovic
