Te noći…nisam dodirnula …san…

Bila sam predaleko od…sna…bila sam preumorna da bi mogla sanjati…

Te noći me dodirnula  stvarnost…o  kojoj smo… dugo u noć…iako daleko jedan od drugoga…pričali satima…

Slušala sam te…sklopljenih očiju….zamišljajući da …suze što su pratile jedna drugu…po stazi na mom licu …brišeš svojom nježnom rukom…i znam da …jesi…

Osjetila sam tvoj dodir na svojoj koži …

I znam ,da nam ova daljina ne može udaljiti …ovu ljubav…jer svaki ton tvog glasa…jedan je…dodir…dodir koji si ostavio…na meni…da ga nosim…da ga imam…i kad nisi tu…pored mene…

Pričala sam ti o svojoj …nesavršenosti…i o onoj jednoj od rijetkih „stvari“ u životu mom…“stvari“ što je mogu nazvati savršenom…a to je…ljubav što je imam za…tebe…

Pričala sam ti o svemu…a ti si mi …po ko zna koji put ….svojim odgovorima …svojim riječima  …svojom pričom o ovom danom nam životu…potvrdio…da si …čovjek… kojeg …želim pored sebe…

Da si čovjek kojeg …volim…i kojeg je…lijepo …voljeti…

Te noći nisam dodirnula …san…

Dodirnula sam …stvarnost …u kojoj te imam tako malo...

Te noći…kao i sad…poželjeh da mi Nebo ispuni želju…da mi podari krila …barem…samo na tren ...

Samo na tren …da sletjeti mogu…na mjesto…gdje mi krila neće biti potrebna…

Na mjesto gdje me ti…svojom nježnošću podižeš u visine…

Na mjesto što se zove…zagrljaj tvoj…

Te noći kao i sad…poželjeh poletjeti… u …zagrljaj tvoj…