Evo....
ispružila sam dlan ..
tapkam bez nekog plana ..
znaš, misao još uvjek spava ...
trenutak da ti ispričam o ljudima ..
koji nikad nisu došli slučajno...
pojavili su se i zaboravili smo..
iskustvo koje prolazimo..
jednostavno više nije boljelo...
Evo...
ne sječam se kako su izgledali...
pamtim samo pogled,ljubav....
ako su rekli nešto ..bilo je uvjek isto..
SVE ĆE BITI U REDU ....
I bilo je .....
strah bi nestao...
osjećaj povezanosti samo je rastao...
Znam da su uvjek tu...
pogotovo kad zaboravljamo...
baš se tad potrude da ih zapamtimo.....