Težina u grudima...kao da te netko gazi i ne da ti da udahneš.Takav osjećaj me prati ovih dana...Ovih dana unutar mene je vulkan koji samo što nije eruptirao.Izgaram...a ne mogu izbaciti lavinu koja postaje neizdrživa.Ne mogu, jer ću opeći drage ljude oko sebe,a to ne želim.Oni ne znaju za tu vatru i nisu uzrok nje i ne bi je znali ugasiti.A ona tako gori i peče.Kako da je izbacim iz grudi?Neću moći još dugo ovako izdržati.Možda da odem tamo gdje mogu pustiti vulkan da eruptira pa da tamo otopim svoj nemir u užarenoj masi.Možda da odem tamo gdje se vulkani rađaju.Gdje lavina ne može naškoditi drugoj lavini.Da,tamo ću otići i pustiti svoj nemir da se otopi u masi nemira i želja...A poslije???...O tom ću misliti sutra...