Spustimo se u srž stvari, osjetimo Boga u srcu, osjetimo Rumijev božanski ples, njegov «vrtokret», spiralnu dinamiku koja ujedinjenje čovjeka s kozmosom. Vrtnja, vrtlog kružno kretanje koje rastače ljubav i odnosi nas u ocean snova koji se osjeća srcem.

 

 

 

U jecaju tišine, u povlačenju u pustinju želja

u vremenu odricanja

i blagosti svijesti

koja u dubini duše budi tugu,

osjećam srž istine i vječni nezaborav

i suzu,

i vrtokret plesa vječnosti ,

njegov još nedosanjani san,

njegov dolazak, odlazak i dolazak

na nevidljivom nebeskom vrancu,

 dodir njegovih nježnih prstiju

dah bezvremena,

u katedralama skrivena znamenja

i utihnula zvona

do najave uskrsnuća

ljubavi.

 

Šapat nezaustavljive ljepote,

tka koprenu drevnih stihova,

beskrajni veo dobrote,

vrtokret vječne toplote.

 

U zagrljaju njegove postojanosti,

osjećam došao je

u ovozemaljske živote,

da za duše naše stvori

onkraj divote.

 

Došao je da prospe sjeme ljubavi,

da vrtovi mirišu laticama sreće,

da izvori tuge usahnu,

da mržnje nestanu,

da život iskri sate

u kojima samo ljubav cvate,

 

Osjećam dah božanstvenosti, osjećam oprost

jer Ti si opraštao,

u dubini duše

iskri tvoje sjeme i

tvoje nadnuće,

vjerovanje u vječne

ljubavi uskrsnuće.   

 

http://sretan-trenutak.blogspot.com