Iskradam se iz svog tijela i odlazim negdje …tamo daleko…

Odlazim …tamo gdje ti mogu biti bliža…odlazim u svoje snove…

Ti me uvijek čekaš tamo…

Tamo sam samo tvoja…tamo si moj…tamo imamo vremena …za nas…

 

Ovaj svijet …ova stvarnost …ne dozvoljava mi da te imam onoliko koliko te želim …

Ne dozvoljava mi da ti pokažem , sve ono što bi htjela da znaš o meni…

…i kao da nam netko… krade vrijeme…

 

Već te dugo poznajem…već te dugo nosim u sebi  , gdje god pošla…i već odavno,još od prvog tvog dodira…moj si ostvareni san…

Gdje da nađem vrijeme ?Vrijeme… samo za nas…

 

Ispisala sam ,možda i previše stranica o nama…al …vjeruj mi…imam ih još, za cijeli jedan roman…u nastavcima…

Imam neizrečenih riječi ,koje me izluđuju …jer ,nemaju više mjesta …guraju jedna drugu …sve hoće van…a vrijeme im ne da…

 

Vrijeme ih zadržava u meni…ne dozvoljava mi da ih potrošim  i kao da ih ,svaki put čuva ,za neki slijedeći  naš susret…

A svaki slijedeći susret …donesi mi novi razlog …da te volim još više…

I što te više volim…vrijeme mi s tobom postaje sve kraće…sati postaju minute…a minute sekunde…

 

Malo mi je vremena…da ti pružim sve što želim…

Al…gdje da nađem vrijeme?Vrijeme…samo za nas…

I …ako ga ikad nađem…dovoljno …sakrit ću ga …u najskriveniji kutak ovog svijeta…i nitko mi ga nikad više neće ukrasti…

 

Nitko mi više neće ukrasti vrijeme…samo za …nas…