Čovjek gubitnik zna da je iz bitaka koje je vodio u prohujalom vremenu uvijek izvukao neku pouku.

On osjeća da je zbog mnogih od tih pouka više patio no što je bio sretan. U svojoj vječnoj borbi je spoznao da je suludo potrošio svoje vrijeme, boreći se za nešto nevažno, nešto mu nije značilo ništa, nešto lažno.

A onda je iznenada shvatio da se borio okovana srca, patio zbog ljudi jer je vjerovao da oni nisu bili vrijedni njegove ljubavi.

Homo homini lupus, mislio je, a onda je iznenada osjetio kako se guši u pustoši svoga praznog srca, da se utaplja u žabokrečini svojih neodživljenih osjećaja.

Čovjek zastade pod suncem i spozna da je on gubitnik. Pobjednici imaju slobodno srce, pobjednici ljube otvorena srca, pobjednici su ratnici sunčeve svijetlosti.

Čovjek pobjednik prođe kroz vrata sunca i krenu među koplja dnevne svijetlosti branjen štitom spoznate LJUBAVI.