Izranjam iz ljubičastog baršuna noći i uranjam u svilenkasti veo  jutrenja. Na oltaru života, u kristalnom kaležu istine, iskri zlatna hostija. Ti još spavaš. Osluškujem tvoje disanje i govorim tiho, najtiše što mogu, šapćem da ne probudim sebe, da ne probudim tebe iz ovog dugog, lijepog sna. Promatram osmijeh na tvojim usnama i ćutim da sanjaš ljepotu postojanja u javi. Volim tvoje godine, volim srebro u tvojoj kosi, volim rifove osmijeha na tvom licu, volim znakove života na tvom čelu, jednostavno volim tebe u tebi i od tebe ne očekujem ništa jer  

u tvojoj blizini

imam sve, 

ljubav ljubavlju okrunjenu,

ljubav ljubavlju osviještenu,

ljubav ljubavlju rođenu.

S tobom ljubavi

imam jednostavno ljubav i

osmjeh na licu,

sreću u očima,

radost u mislima,

snenost u srcu,

vječnu kupku radosti,

pjenu vječne mladosti,

ratnicu vječne svjetlosti.

Mogu je dodirnuti,

mogu je milovati,

mogu je darivati,

u njoj se skrivati,

na njenom ramenu

život snivati.

http://umijece-vremena.blogspot.com