Godine 1997. pojavio sam se na EX-TEMPORE-u, medjunarodnom natjecaju slikara u organizaciji Zajednice Talijana u Vodnjanu, kao sudionik izlozbe slika. Izmedju ostalog posjetio sam crkvu Sv.Blaza. U kracem razgledavanju unutrasnjosti crkve, u jednom trenutku iza oltara pojavila se dva leptira. Kruzili su oko oltara i onda nestali.

Odusevljen vidjenim, spjevao sam haiku:

Da ne vide oci
igraju se leptiri,
tu iza oltara.

Dvije godine kasnije, u subotu 11. rujna 1999., kao sudionik XII-tog po redu EX-TEMPORE-a, nakon nacrtane i predane slike posjetio sam po drugi put crkvu Sv.Blaza. Na samom ulasku u crkvu bio sam zatecen vidjenim! Dvadestak djevojcica deset do petnaest godina do oltara u prvim redovima klupa, bez nadzora i prisutnosti starije osobe samostalno i spontano, uz pratnju dvije djevojcice na klaviru pjevale su duhovne pjesme. Zadrzao sam se u crkvi pola sata razgledavajuci eksponate. U kracem razgovoru sa zupnikom crkve Sv.Blaza msr. Marijanom Jelincicem, kupio suvenir i izmedju ostalog ispricao pricu o mom susretu sa leptirima, i odrecitirao haiku:

Da ne vide oci
igraju se leptiri,
tu iza oltara.

Sto je svecenik uz odobravanje prihvatio. Pozvao me u obilazak mumija i eksponata, a kako novca nisam imao odgodio sam za drugu priliku. Na samom izlazu iz crkve zastao sam. Djecji zbor djevojcica, jedna pa druga dizale se pa sjedale, onda sve ustale, okrenule prema meni i odpjevale na rastanku "Aleluja"! Blago sam se naklonio sa rukom na srcu, i zahvalio na ukazanoj gesti!

Bili su to nezaboravni trenuci i srce ispunjeno radoscu! Napustio sam ozarena lica i srca crkvu Sv.Blaza. Nikva nagrada ni priznanje sa izlozbe slika, nisu mogle nadomjestiti to zadovoljstvo.

Ono sto oko nije vidjelo, ni uho culo, i
sto nije doslo u srce covjeka, to je Bog
spremio onima koji ga ljube.

(l. Korincanima 2.9.)

Prisjetio sam se sv.Eufemije, zastitnice i cuvateljice grada Rovinja, u neposrednoj blizini Vodnjana. Prisjetio sam se svog Vodica - Andjela cuvara, nije li slucajno i on umjesan u sve ovo!? Bozansko, prisutno u svakom bicu, imalo je odraza i u mojim leptirima, napisano u haiku pjesmi:

Da ne vide oci
igraju se leptiri,
tu iza oltara.

"Ima trenutaka u zivotu koji vise vrijede od svih ostalih zajedno!" - vec negdje zapisano.

(Haibun napisan u Rijeci 16.12.1999.g.)

POVIJEST

Vodnjan se po prvi put spominje 1150.g. kao Vicus Atinianus. U blizini Vodnjana nalaze se tri gradine iz pretpovijesnog doba, a iz antickog doba potjece cisterna u predjelu sv.Lovre i grobovi uz put prema Puli i Balama. U okolini postoje crkve iz ranog srednjeg stoljeca (sv.Kvirin, sv.Franja, sv.Margarita). U starom dijelu mjesta sacuvano je vise kuca gradjenih u stilu venecijanske gotike (XV-XVI st.). Na glavnom trgu nalazi se barokna zupna crkva sv.Blaza sa tri uzidana romanicka reljefa i odvojenim zvonikom. U zgradi opcine cuva se zbirka sa vise slika, pretezno dijela venecijanskih majstora (XVI-XIX st.).

CRKVE U VODNJANU

- Sv.Blaz, barokna zupna crkva, projektirao je Andrea Palladio 1580.g. posvecena je svecu zastitniku grada sv.Blazu muceniku. Pet svetaca "domacin" sv.Blaz, sv.Pavao, Lovro, Petar i Kervin, docekuju posjetitelje dobrodoslicom. Najveca je zupna crkva u Istri sa zvonikom visokim 60 m. Crkva posjeduje zbirku sakralne umjetnosti kojoj nema premca, a tu se nalaze i mumije obavijene velom tajni.

- Sv.Antun Opat, crkva je posvecena zastitniku domacih zivotinja (sv.Antunu od prasca). U Vodnjanu razvija se gospodarstvo i uzgoj stoke, dovodi se stoka na blagoslov tokom XVII st. Staro svetiste, dva rimska kamena miljasa su uzidana u vanjske kuteve dvorista. Freske iz XIII i XIV st.

- Sv.Katarina, crkva iz XII st. najstariji je sakralni objekat u Vodnjanu, na sto ukazuje srpast luk na zazidanim vratima na procelju.

- Sv.Rok, crkva sagradjena 1580.g. u vrijeme haranja kuge. Posvecena je svecu, zastitniku od kuge sv.Roku.

- Sv.Domenik, crkva je primjer savrsenog pravokutnog tlocrta, u njoj su sacuvani posmrtni ostaci vodnjanskog ljekarnika Domenica Cozzettia.

- Sv.Bogorodica Traversa, crkva je sagradjena na temeljima crkve iz VIII st., svetista Bogorodice od Izvora. Izmedju 1230. i 1277.g. sv.Antun Padovanski tu je osnovao franjevacki samostan, za putnike i hodocasnike. Druga blagoslovljena posjeta bila je ona Svete kuce Marijine na njenom putu od Trsata do Loreta 1294.g.

- Sv.Jakov (Delle Trisiere), crkvica je bila prva zupna crkva u Vodnjanu i datira iz XIII st. U njoj je pisan statut 1492.g.

- Sv.Marija Karmelska (1630.g.),sagradjena u obliku latinskog kriza, odise estetskim, transcendentalnim zadovoljstvom. Oltar sa kipom sv.Sebastijana, slikom M. Karmelske. U crkvi je kip sv.Petra Alkantarskog, propovjednika pokajnickog siromastva.

- Sv.Martin (XIV st.) u kojoj je stolovao Sud Inkvizicije za Istru "ECCLESIA INQUISIT ISTRIAE". Tu je osudjen Andrea Cinei, proglasen krivim jer je sirio Luteranstvo medju Vodnjancima. Radnja romana "Kad je Bog izasao iz crkve" smjestena je u gradic Vodnjan. Od kazni Inkvizicije do samokaznjavanja flagelanata, cija je bratovstina imala sjediste u crkvi sv.Kriz, predstavlja mali, vazni hram. U njemu su ugoscivali Pulske biskupe.

STO I KAMO DALJE?

U raspjevanom zboru petnaestogodisnjih djevojcica raznih nacionalnosti vidio sam crnkinju i mulatkinju. Djevojcice hrvatice, slovenke, italijanke, bosanke, romkinje, nacionalno neopredeljene i drugih naroda, koje nose u svome srcu lik i djelo Svetice Eufemije, tu u neposrednoj blizini Rovinja, u Vodnjanu. Univerzalni, kozmopolitski Vodnjan je jedini grad u Hrvatskoj koji je zadrzao naziv ulice "Bratstva i Jedinstva", jer nedaju oni svoju ulicu, da im itko dira.

Iz Francuske revolucije maksima: "Bratstva, Jedinstva, Slobode i Sloge" od crkve sv.Dominika, preko sv.Katarine, zraka svjetlosti zavrsava na ul."Bratstva i Jedinstva". Napoleon I Bonaparte (1769-1821), francuski vojskovodja i car, na svom putu po Evropi zadrzao se jednom prilikom u Vodnjanu, otud jos jedan naziv za Vodnjan - "Mali Pariz".

U sastanku s otajstvom, s onosvjetskim, iza velikog oltara crkve sv.Blaza, u prigusenoj i nestvarnoj svjetlosti kristalnih sarkofaga, leze sacuvana tijela triju svetaca: sv.Leona Bemba, sv.Giovannija Olinija, sv.Nicolose Burse, i dijelovi tijela sv.Sebastiana i sv.Barbare. Pet tijela svetaca, pet zraka svjetlosti naseg pentagrama, pet zastitnika Vodnjana i Ekumenizma.

Iz Ekumenskog svesvjetskog, vaseljenskog, svenaseljene Zemlje, razvio se Ekumenizam, pokret za zblizavanje i ujedinjenje svih krscanskih crkava.