Tražila je dugo…u svakom kutku svog života,tražila je nešto ,čemu ni ona sama nije znala ime…

Nije znala kako nazvati sve ono što joj je nedostajalo da nađe mir,da nahrani dušu i da joj nadolazeći vjetrovi , ne donesu još samo jedan beznačajni  let…

I te večeri…koja se činila sasvim običnom…na cesti, što se zove život,ona …onako radoznala ,kao i uvijek ...otvorila je jedna sasvim neobična vrata,nekog sasvim nepoznatog svijeta…

Iza tih vrata ,puhao je neki ugodan,topli ,južni vjetar,koji joj je na samom ulazu pomilovao lice i poželio dobrodošlicu u …njegovo carstvo…

Nije ni slutila da je to carstvo, upravo  carstvo ,svih njenih snova…

Nije ni slutila da je ,već sa samim pogledom na ta vrata,njena potraga bila završena….

Nikad kao tada, nije osjetila takvu ljepotu u dodiru vjetra…

Okrenula se za njim …i u trenu  poželjela još jedan dodir…i još jedan …i još jedan…

I nije je bilo strah...što će joj sutra donijeti svi ti dodiri…jer,on je svaki put ,sve duže ostajao u njenoj blizini i svojom toplinom grijao njeno tijelo…svojim riječima hranio njenu dušu...

Otvorio je Nebo iznad nje i…svojim rukama ,podigao  u visine…ostvario njene snove …o savršeno,slobodnom i beskrajnom letu…

U toj visini …našla je mir…našla je i ime ,onog čega je bila tako željna…

…Našla je… LJUBAV…