Vjekoslav Mikecin! On pak bijase mojim profesorom iz Socijalne historije ideja a tako se zvase njegov kolegij I doista bijase neobicno lijepi kolegij kojeg ja shvatih jako ozbiljno pa tako budnem I jednim od njegovih ponajboljih studenata. I ja tada misljah diplomirati na Straussu, a on I ucini da mi bijasmo gotovo kucnim prijateljima. Znao bi reci: "Znate kolega, Vi ste sada u tom dobu kada mnogo radite pa onda nastojte da budete kao pcela, sa cvijeta na cvijet." I ja doista bijah kao pcela tako da ne bijase zagrebacke I istarske purgerice koju ja ne povalih. Medutim su okolnosti htjele da ja krenem drugacijim putem jer se meni neobicno svidala ideja praktickog politickog djelovanja tako da ja krenuh prema Partiji I to je njega unekoliko smetalo jer su moji puti bili drugaciji od vecine koji su ,kanda, trebali biti bazom revolucije ili bazom kritickog misljenja docim je liderstvo trebalo biti u rukama iskusnijih I vjestijih tajkuna. I nas spor otpocne njegovim istrazivanjem koje je on ispred CK Hrvatske trebao obaviti na uzorku zagrebackih I varazdinskih radnika I to bijase zamisljeno kao veliko istrazivanje medutim se ja tome usprotivim jer je bilo posve suprotno socioloskim standardima a bila je prilozena I Adornova skala autoritarnosti tako da se unaprijed krenulo sa stajalistem da radnicka klasa ima zahtjeve za autoritarnim rjesenjima. Kasnije je Furio Radin govorio kako sam mu ja srusio jedno istrazivanje a nikako nije shvacao da ono nije imalo nikakve veze sa ikakvom zbiljskom sociologijom nego da je imalo izvjesne politicke pretenzije. Ja sam koristio takozvanu metodu interwiewa sa radnicima jedne tvornice tekstila u Varazdinu I tada sam shvatio da bi to istrazivanje trebalo pokazati nekoliko stvari: trebalo se istrazivati nad radnickom klasom tako da ona bijase pukim klijentom Partije na vlasti, trebalo je utvrditi da ona stremi autoritarnom poretku, a odatle trebalo je pokazati da njena rjesenja nisu drustveno pozeljna niti proklamirana nacela naseg sistema sto je opet bio cisti apsurd jer se time dokazivalo da ta klasa nema nikakve sveze sa vlascu drzave koja je, toboze ,bila samo njena, naime, da je Jugoslavija radnicka I socijalisticka drzava u kojoj vlast imaju upravo radnici tako da mi niti strajkove nismo smjeli imati jer, pobogu, u radnickoj drzavi ako radnici strajkaju onda strajkaju protiv sebe, sto je opet bila cista glupost. Tako Partija I radnistvo nikakve stvarne sveze nisu imali u tom nasem takozvanom socijalizmu. Ako netko misli drugacije to bi mi trebao dokazati. Jer, konacno, nemoguce je da radnicka obitelj nema stana za stanovanje pa je radnik nakon duga staza I dalje tenant sa svojom porodicom, a partijski cinovnik mijenja stanove I vikendice kao svoje donje rublje. To pak ne ide. Na tom istrazivanju jos je radio Josip Zupanov koji je slovio kao nas najbolji industrijski sociolog I sociolog samoupravljanja medutim ta sociologija bijase sacinjena od praznih skela I cvrsta kanapa na kojoj nase piljarice susise donje rublje. Takva to bijase sociologija, a navodno bijase historijski novum od kojeg svi drugi ucase. Mozete samo zamisliti sto su stranci ucili od nas ali im cijela konstrukcija propade radovima upravo jednog radnika, americkog radnika I sociologa Brawermana tako da ja vise naucih od njega nego od sve njihove nove znanosti kao sto o marksizmu naucih vise od prosjecnog profesora sa harvardske skole biznisa nego od svih nasih stvaralackih marksizama kojima su nas dojili desetljecima tvrdeci da nam spravljaju najfiniji skorup I najkreposnije mlijeko I kajmak kao najradosnijoj djeci pred igru koja bezbrizno trebaju provesti djetinjstvo uvjereni u beskrajnu roditeljsku ljubav I skrb. I tako zapoce njegovo neprijateljstvo mada smo se jos znali vidati u Sarajevu, Cavtatu I drugdje jer on bijase eksponent nekih velikijeg ljudi iz Beograda kao na primjer Grlickova, pa onda I Kire Gligorova kojeg sam ja I napao u mojoj novini iako on bijase Predsjednik Vlade Jugoslavije jer njegov liberalizam nije imao nikakve sveze sa Jugoslavijom kao radnickom drzavom do koje je meni pak bilo stalo I uopce te su njegove "slobodne ekonomske zakonitosti" bile zakonitosti slobodnog opticaja novca u tude dzepove a u tome takoder ga slijedise I njegov sin koji preko noci postade velikim nasim ekonomistom jer nepotizam, korupcija I samovlasce vladahu na svakom koraku te drzave. Tako da mocnici cinise sto im pade na pamet a stradahu gresnici jer kada se konji tuku I grizu strada ponajprije zdrijebad.A tako bijase sa mnom I nekim mojim ljudima pa onda sa svima nama I citavim narodima. Kasnije, kada vec dodoh na zagrebacku psihijatriju znao je Mikecin uticati na moga psihijatra jer oni bijahu u dobrim odnosima pa onda mozete zamisliti koliku oni moc imahu nad onima sa kojima se nisu slagali I sa kojima nisu dijelili iste politicke poglede. Ali ja I to izdrzah, a da nisam imao sportsko srce koje sam bildao jos od mladosti skupljali bi me po Dubrovniku u crnim vrecama za smece. zlatan gavrilovic kovac
Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
824
OD 14.01.2018.PUTA