Otmjen duh dva brata spaja,
Europskog Viteza i japanskog Samuraja.
Obadvojica su svoje poglavare volili,
Za bogoljude Papu i Tennōa se borili.
Slijediše kodeks časne borbenosti,
I stremiše k osobnoj čistoći i svetosti.
Vitez spašavao princezu od zmaja
A ni najstrašnije zvijeri ne plašiše Samuraja.
Povijest nezna za veće ratnike,
Ostavili su iza sebe zahtjeve prevelike.
Drag im bio život, ali još draža smrt;
Jednog čekala Nirvana a drugog Rajski vrt.
Oni su bili vrhunac muške veličine,
Još su žive njihove čelične vrline.
Njihov spomen prebiva u pjedincima posebnim,
U muževima časnim i dosljednim.
Darko Tolić