On pak bijase nasim Clark Gableom I svi ga cijenise jer bijase poznat kod Nijemaca koje je udivljavao svojim jezikom. I uopce taj njegov jezik I melodicnost njegova djelovase poput velike sinfonije koja nas je sve odusevljavala. Ja sam bio dobar sa njegovom zenom Elzom a ona bijase iz Dubrovnika cini mi se I ona mi je mnogo pricala o njegovom zivotu koji bijase zapravo tragican. Za rata bijase ilegalcem koji je sudjelovao u paljevini stadiona u Zagrebu, a onda nakon rata, kada se banda spusti iz sume, dozivljavase mnoge neugodnosti. Njegova majka je lijepo sila pa bi znala prepraviti stare kapute njegovog oca a oni su na Vanji djelovali izuzetno lijepo I profinjeno jer on I bijase takav covjek kao I njegova filozofija ali to izazva veliku zavist prema njemu. Doktorira kod poznatog Vladimira Filipovica I ovaj je za njega govorio da je najtalentiraniji od svih. I to isto izazva zavist prema njemu. Zato se nije mogao zaposliti u Zagrebu nego tek u Koprivnici I to na tamosnjoj gimnaziji, ali za hladnih nociju usamljen stade piti I taj ga porok pratise cijela zivota. On je I zivio zapravo od konjaka jer I to moze biti hranom. Kasnije ga prime u Sarajevo I tu ostvari krasnu karijeru velikog ucitelja koji imase I svoju skolu pa veliku suradnju sa Meinzom I velikim njemackim filozofima kao na primjer sa Eugenom Finckom kojeg ja takoder cijenim, pa sa Landgrebeom kojeg je Vanja u Sarajevu I prevodio zajedno sa predgovorom autora koji odaje priznanje Vanji Sutlicu na dubini njegova misljenja, zbog cega ja budem ponosan ni sam ne znajuci zasto, valjda zato sto bijase nasim covjekom, ali na kraju pade u nemilost praksisovaca jer to bijase duga prica jos od onih kaputa u kojima je Vanja tako lijepo I profinjeno djelovao. I oni proturise da knjiga Praksa rada kao znanstvena povijest nije drugo do dokaz da je Vanja Sutlic ideolog udruzenog rada I rezimski covjek i to svi ponavljahu mada je ocito bilo svakom iole obrazovanijem da je to cista glupost I da je rijec o obmanjivanju javnosti I plitkim klevetama. A Kangrga u tome prednjacise. Ta se stigma kasnije prenese I na mene I ja mnogo patih, a I dan danas mnogi tamosnji faktori smatraju nas angazman oko takozvane Bijele knjige I Savjetovanja u kulturi totalitarnim atakom partije na vlasti i totalitarnim kulturnim ispadom, kako se jednom izrazio Zarko Paic, mada su u toj knjizi navedeni samo najreprezentativniji primjeri takve nase kulture koja je decenijama pothranjivala najtamnije I najdestruktivnije porive balkankih ljudi koji svoj stijeg iskitise parolama Dobrice Cosica kao sto je ona iz njegove knjige Stvarno I moguce: “Nikada se na pravoslavnom istoku nije tako klalo kao sto je to radila katolicka I protestantska Evropa” sa kojom parolom horde barbara sa istoka pocinise zvjerstva koja se ne pamte u povijesti suvremenog ratovanja a niti u povijesti citava roda. Posljednji Vanjin javni nastup bijase jedan interwiev u Startu gdje kaza; “Jugoslavija mora biti” a pri tome je prije svega mislio na istinsku, autenticnu zajednicu ravnopravnih naroda jer to znaci to BITI u nasem politickom kontekstu sto ta Jugoslavija nikada ne bijase nego upravo plato plitkoj I nakaradnoj dnevnoj filozofiji socijalisticke prakse pod kojom svi tesko da smo I disali mada su nas uvjeravali da nam daju najbolji kisik.

Dr. Zlatan Gavrilovic Kovac