Dragi prijatelji,

Kada bi vas netko upitao, zamolio, zadao da napišete ili nacrtate najveću vrijednost, što bi po vašem mišljenju trebalo biti? Odgovor je tu, gotovo rukom dohvatljiv, opipljiv.

Doba u kojem se trenutno nalazimo, tj. 21.stoljeće, i tekuća 2012.godina puna promjene,ponajviše ljudske svijesti, reklo bi se, budjenje ili povratak ka svojem vlastitom polazištu ima svoje posebno breme, a to je praznina punine. Punina jeste ljubav, jedini osjećaj na koji se nadovezuju svi ostali kao što su istina, vjera, mir. Ljubav je, dakle, ta nemjerljiva vrednota. Ljubav voli da voli i voljena bude. 

To je nit vodilja koja se provlači kroz eone vremena, a čini tkanje koje život znači: ona jedina spašava ovaj posrnuli naraštaj, ona jedina opravdava one koji čekaju iskupljenje, jedina otapa čitavi glacijal ljudskih srdaca, jedina koja se vraća ka gorljivosti sebedarja, jedina koja mijenja sliku svijeta u kojem, pred očima Kreatora, veliki postaju lude a mali mudraci, jedina koja govori Njegovim jezikom, a opet na svim jezicima svijeta, i naposljetku jedina koja ostaje na početku kraja, kada se rođenje i smrt priberu i sakupe u jedno.

Čast mi je, stoga, i veliko zadovoljstvo Vam predstaviti moju najnoviju knjigu-bajku, koja apostrofira upravo na tu definiciju : kako naći i sačuvati ljubav? Riječ je o dječaku Vilu koji dolazi sa druge planete na planetu Zemlju, sa svojim vjernim pratiocem Kuckom, kako bi ugasio mrak. Ovdje se ne radi samo o fizičkom mraku nego ponajviše o mraku u ljudskim srcima.U njegovoj svojevrsnoj misiji, pomaže mu djevojčica Halisa, koja je jedina, pri susretu sa ostalim Zemljanima, imala čistu dušu.
 
Za ovu bajku predgovor je napisala naša poznata književnica Vesna Krmpotić, pogovor je sastavio prof. dr. Ante Lauc, i Zvonko Penović napisao je riječ Urednika. Bajka će također u Španjolskoj verziji biti na proljeće predstavljena u Valenciji,u dječjem teatru ''Lutak'' u obliku igrokaza.

Na kraju se zapitajmo: kako biti (i ostati) svjetlo? Da bi osvijetlili tminu moramo svijetliti kao svijetionik bjesomučno zapljuskivan morem u oluji koja ne posustaje, ne odustaje, jer samo svijetlo osvjetljava tminu.Tmina je sama sebi i više nego dovoljna.Što može biti svijetlo? Iskreno i čisto srce koje zna što hoće, koje nema ni trunke sebeljublja, oholosti, škrtosti, nadobudnosti, umišljenosti, egoizma i lažne veličine.

Naposljetku, nije li ljepši osjećaj očima djeteta gledati svijet, nego uporno težiti ka odrastanju? Dijete ima sve predispozicije da ostane ''baklja ljubavi'' koja će pronositi svoju misiju i pomaljati kroz vječnost najveću ljudsku vrednotu. Dijete vjeruje u ljubav prema cvijeću, pticama, drveću, pjesmi, igri, i kao takvo dolazi lakše i brže u krilo Svevišnjega, kolijevku oblikovanja svoje duše, i na sveopće čuđenje ''velikih'' uspijeva proći podno duginog spektra, u smijehu i mašti.

Odrastao čovjek je sljepac koji se spotiče na svoju vlastitu sjenu, samo zato jer su mu sve dugine boje iste. On, ne može svojim lažnim suzama dotaknuti bogove, ili shvatiti zvijezde jezdilice, na kojima piše ime njegovog vlastitog usuda. Svrsishodno tome, ja zasigurno znam, da ne želim odrasti.

A vi?

PS. Trenutno su u pripremi dvije nove knjige,Zb(i)rka poezije ''Promukla stoljetnost'', koja će prevedena na Francuski biti predstavljena iduće godine u Parizu, i nova Knjiga ''Priče za malu i veliku djecu''.

Sandra Vulin-Petković

(Nefertkau sa www.magicus.info)

 

BAJKA – IZRAZ ZBILJE -

RECENZIJA VESNE KRMPOTIĆ

Najizravniji izraz zbilje je fantastika.

            Poznati učitelji širom svijeta i vremena, to jest, slavni mudraci i sveci, nisu li se oni služili bajkom, basnom, mitom, poezijom, zgodopisom, legendom, kako bi prenijeli svoj nauk sljedbenicima?

            Bajka „Vil“ mlade spisateljice Sandre Vulin ima okus mita – događa se na nebeskoj i zemaljskoj ravni. Radi se o tome da „treba ugasiti mrak na zemlji“, i da to treba izvesti na licu mjesta i u određenom kratkom roku. Ta je zadaća dodijeljena dječaku čista srca, Vilu. A mrak nije samo pojava prirode, već prije svega stanje uma i srca. Jedina pomoć koja će se pri toj zadaći pružiti Vilu jest sat Kucko, onaj koji opominje da valja požuriti, jer ni nebesnici nisu oslobođeni od zakona vremena.

            Vilovi mrki susreti i sudari na zemlji pokazali su se kao svakodnevna i nečudna pojava. Svi osim posljednjega i završnog susreta. A taj se susret (sa slabašnom i milom djevojčicom Halisom) pokazao kao bitna i moćna čarolija, odnosno, kao onaj jedini pravi način zaustavljanja mraka i leda. Pokazao se kao čarolijski uzor prirodi i ljudima – kao način kako spriječiti bolest sljepila i otuđenja.

            Taj se susret zbiva posljednjih dana Vilova zadanog boravka na zemlji, prije no što će se vratiti u svijet anđela. Tada se završni susret dijeli na zemaljski i nebeski svijet, na uspomenu anđela i sjećanje čovjeka. Ono, to sjećanje, postaje sadašnjost. Prepričava se niz vrijeme i pokoljenja, unucima i praunucima, kao najistinitiji izraz i odraz zbilje.

            Bajka „Vil“, osim što je suštinski bajka, bogata je i bajkovitim prizorima, pojmovima i metaforama, to jest, značajkama autoričina stila.
         

Vesna Krmpotić

 
Sandra Vulin  VIL, bajka o spašavanju svijeta - Recenzija prof dr Ante Lauc

Svi znamo kako je naša planeta u biološkoj, psihološkoj, ekonomskoj, političkoj i kulturnoj krizi, ali malo tko zna uzroke i terapiju.

Pjesnikinja SANDRA VULIN svojom bajkom VIL pokušava nam reflektirati svoju interpretaciju. Vesna Krmpotić u uvodu je ukratko objasnila I podržala ovo nastojanje, a ja ću to pokušati u pogovoru.

 Zašto umjetnica sa 80 godina i znanstvenik sa 70 podržavaju ovo nastojanje?

SANDRA VULIN kao vrstan umjetnik pogađa "u sridu". Davno je rečeno LJEPOTA ĆE SPASITI SVIJET. Uistinu sve sam više uvjeren da moramo povezati VJERU, ZNANOST I UMJETNOST, te da stvaranjem SINERGIJE ta tri sadržaja, doći ćemo do spasenja.

Vjerojatno ste iščitali, ili ćete pročitati ovu bajku, a volio bih da se zajedno zapitamo MOŽE LI LJUBAV SPASITI NAŠU PLANETU?

U knjizi pjesama DARUJ ME SVOJOM BLIZINOM ona je u pjesmi TAJNA na 49 strani završila:....

Pokušavam
Izvršiti
Da shvatiš
Kako samo
Ljubav
Spašava
Ovaj posrnuli
Svijet.

To je sada izvela VILOM dovoljno lijepo i dobro, I možemo naslutiti što će se dalje iz nje "razvezivati" još bolje, istinitije i LJEPŠE.
 
Volio bih da WAG (    ), organizacija ponikla u Osijeku prije 3 godine iz njenog i rada svih drugih umjetnika u RH i diljem svijeta učini pomak, koji nisu uspjele OUN, World Bank i druge globalne institucije.

Moramo pokazati da se umjetnici mogu SAMOORGANIZIRATI BOLJE no vojna, financijska, politička i medijska mafija.

Ljubav će spasiti svijet napisala je prošle godine Sandra Vulin, mnogi prije i poslije nje,a poanta je hoćemo li te uvide povezati, učvrstiti i kroz AKCIJSKA istraživanja verificirati i primijeniti. Ja ovu knjigu vidim kao let leptira u duhu teorije kaosa, a poznato je  kako male promjene (objavljivanje VILA) mogu izazvati lančanu reakciju.

Hoćemo li ojačati ljubav i slobodu kroz povezivanje vjere, znanosti I umjetnosti?

Bast kod Baške Vode, 20..8.2012

prof dr Ante Lauc

 
Recenzija: Zvonko Penović

Kamo sreće da je u mislima odraslih zaživjela rečenica: planetu Zemlju smo dobili od svojih unuka na čuvanje.

Spoznaja o njenom uništavanju i nebrizi sveprisutna je slika svakodnevice.
S pravom zabrinuta, altruistički orijentirana i angažirano intonirana, mlada i nadasve darovita spisateljica Sandra VULIN napisala je priču o dječaku Vilu. 

Samo zbog svog sretnog svršetka ova pripovijest je u suštini bajka.

Tko može spasiti svijet?

Odgovor je uobičajen - vizionari i ljudi neiskvarenog srca, koje mora zračiti snagom i vjerom. Mora biti veliko. Upravo takvo srce ima dječak Vil. Cijelim svojim bićem i duhovnom širinom on je srce. Srce u pokretu.

Kuća za svakog koji pronosi nadu u život. 

Vil dolazi iz jednog superiornog svijeta koji je nadvladao prizemne i priproste zakonitosti bešćutnih i nemoralnih obrazaca ponašanja i življenja.

Poslan od anđela, on stiže na Zemlju ugasiti mrak.

Svojom vedrinom i optimizmom remeti tu opskurnu i otužnu sliku svijeta koji je lako usporediv s ovim vremenom i ljudima. Tanka je ovdje granica između stvarnosti i fikcije. U nimalo bajkovitom okruženju Vil sreće iščašene,  problematične, pokvarene, hladne i zle ljude. Sve čini da ih pomjeri iz ništavila i beznađa.

Njegova svojevrsna misija završila bi neuspješno da nije sreo djevojčicu Halisu. Dugo ležeći u postelji, Halisa je preboljela jednu tešku bolest. Za to vrijeme nije se družila s ljudima a niti sa svojim vršnjacima. Kako nije išla nikada i nigdje iz svoga doma, stekla je imunitet i sačuvala ono što je najbitnije: srce, dušu i osjećajnost.

Po saznanju da se Vil vraća neobavljenog posla tamo, negdje, gore -  kući, njena neskrivena ljubav i bol zbog rastanka, pokreću u njoj suze.
 
Suze su postale blagoslovljene kapi koje su oživjele potoke i rijeke.

I tako se vratilo proljeće, zazelenio život.
Iskrenost emocija omekšava i najtvrđu zemlju.
Nježnost ljubavi nadvladava i najljuću zimu.
Priča o Vilu je oda ljubavi.

Lijepa. Čista i uzvišena.

Radost za svakog u kome još kuca srce djeteta.
Samo dok je ljubavi -  za svijet postoji nada.       

                                                                                            Zvonko Penović

 

http://sandravulin.blog.hr/2012/12/1631279580/dragi-prijatelji.html

 

http://sandravulin.blog.hr/