UZROK BOLESTI - Osjećaj Osude i Krivnje: 
Zašto smo bez ljubavi „nitko i ništa“? Jedan od glavnih čimbenika naše Sigurnosti i Opstanka jest Ljubav, naravno, ako izuzmem - zrak, vodu, hranu, krov nad glavom, i ostale potrebe! Osjećaj Ljubavi - Osjećaj je Sigurnosti i Opstanka. Ljubav nam omogućuje osnovnu egzistenciju. Upravo zbog toga, stalo nam je da budemo dobri i sposobni, da nas drugi „vide“ u tim kvalitetama, a sve kako bismo nekome bili dragi i mili. Svi mi, živi ljudi želimo da nas netko „stavi u svoje srce“,..! (,..- vidi - Pjesma nad pjesmama : „stavi me kao pečat u srce svoje,..)! 

Dobro je znati da smo najranjiviji u svojoj savjesti. Svatko bi od nas htio biti dobar samo zato da ga drugi vole,..! Svi mi u dubini svoje Duše i Srca skrivamo želju da budemo voljeni, ali i da mi volimo. U nama postoji želja da nas netko voli i poštuje, odaje nam priznanje. Ako volimo, naša je snaga beskrajna, svjesni smo njene moći, jer tada znamo da nam nauditi nitko i ništa ne može. 
Neka nas i čitav svijet mrzi, i neka se događaju užasne katastrofe, ništa nam neće biti teško i jadno, a sve zato jer volimo nekoga ili nešto. Isto se osjećamo i kada smo voljeni, naravno, samo ako je ljubav uzvraćena, to jest obostrana, ali ako nije, to postaje za nas kao i za osobu koja voli - veliki problem. 

Zašto Gubimo Energiju i Snagu? 
= Kritiziranja i Opomene jesu negativne energije koje nam oduzimaju snagu jer gubimo energiju, u energetskom smo padu, nalazimo se u „minus fazi“ (-). U tom je slučaju naša egzistencija ugrožen, a bez egzistencije nemamo Budućnosti. Duša nam postaje „Ranjena“, Srce „Iščupano“, ništa neobično, jer nas svaka psovka na naš račun, neka ružna riječ, negativna opomena, ruganje također, dovode do očaja, do „ruba provalije“. Ispred nas je „ponor“, ništavilo, mrak, osjećamo se jadno i poniženo, osjećamo se krivcem koji ne zna razlog svoje krivice. Stari su ljudi govorili, a i poslovica kaže : „Nevin si, dok ti se ne dokaže Krivica“! 

Zašto Djeca Bježe od kuće? 
= Preispitajmo Djetinjstvo i Odgoj, jer osjećaj Krivnje počinje još od najranijeg Djetinjstva,..! Zato je za sav ostatak daljnjega života „krivo“ - Djetinjstvo i Odgoj. Već od najranije dobri našega života, neki od nas bili su kao dijete obasipani, a s tim i ugroženi raznim kritikama, opomenama, stalnim prigovaranjima,..! Često su slušali kritike na svoj račun, kao ono, govorili su - „nisi dobro dijete, nespretan si, ništa ne vrijediš, ne zaslužuješ ništa bolje, ništa ne znaš, teško da ćeš u životu nešto moći postići, koliko si samo nedorastao i nesposoban“,..! 
Zbog predhodno navedenoga u djeci se već od najranijeg djetinjstva, spontano rađa protest protiv takvih roditelja ili odgajatelja. 
Djeca traže Ljubav, a Ljubavi nema. Zbog nedostatka ljubavi u roditeljskom domu, djeca će na neki način svjesno ili podsvjesno biti prisiljena - napustiti roditeljski dom, pobjeći od kuće, i otići od takvih roditelja. 
Na početku teksta napisala sam da je - Osjećaj Ljubavi - Osjećaj Sigurnosti i Opstanka. Ako Ljubavi u dječjem domu nedostaje, morat će je dijete-mlada osoba, potražiti negdje drugdje. Jer, dijete mora negdje Opstati i preživjeti Život! A gdje će to biti? Ovisit će o puno toga! 

Zašto nam Propadaju Bračni Odnosi i Veze? : 
= Kakav smo život imali u djetinjstvu, i kakvi smo bili, to jest kakvi su uvjeti vladali u roditeljskom domu, takvi ćemo biti i u zrelijoj dobi našega života, baš kao i u starosti. 
Dobro pročitajte i proučite prethodni tekst - „Djetinjstvo i Odgoj kao i Zašto djeca bježe od kuće?“. 

Stari ljudi kažu, ali i psihologija također, da veze ostvarujemo i bračne partnere biramo po uzoru na Roditelje i odgajatelje - svog Oca (odrasla ženska djeca - njihovi muževi, dečki, prijatelji, ljubavnici, ali i poslovni partneri i suradnici,..- preslika su oca) - i - svoje Majke (odrasla muška djeca - njihove žene, prijateljice, ljubavnice, ali i poslovne partnerice i suradnice,..- preslika su majke). 

Bilo da se radi o Međuljudskoj Vezi, Braku, Prijateljstvu, Poslovnom ili partnerskom odnosu bilo koje vrste, kad-tad, mora doći do raspada, i to - kad jedno od sudionika osjeti da ga onaj drugi želi samo - iskoristiti, upotrijebiti kao sredstvo za neki svoj cilj, ili za ostvarenje neke svoje namjere, a sve sa svrhom da bi sebe uzvisio, ili ugrabio neku korist,..! 
Moguće je, da jedan od navedenih partnera neprestano - opominje, kritizira, podcjenjuje, omalovažava, ruga se, ismijava, ili je stalno nezadovoljan drugim partnerom,..! I u ovom slučaju, odnos će se raspasti i propasti, samo je pitanje vremena kad će to biti! 

Zašto nam se Raspada Posao i Poslovne Veze? : 
= Kao i kod Djece u Roditeljskom Domu, tako i kod odraslih u Vezama ili Brakovima, sve isto se događa i na Poslu i na poslovnom planu (radnom mjestu). 
Pročitajte i proučite prethodne tekstove kao i tekst - „Djetinjstvo i Odgoj - Zašto djeca bježe od kuće?“, ali i tekst - Bračni Odnosi i Veze - Zašto se raspadaju veze i brakovi? 

Kad djelatnici - Radnik u poduzeću, ili Službenik u nekoj ustanovi, osjeti da ga drugi gledaju poprijeko - „preko oka“, „ispod oka“, moguće čak da skreću i poglede od dotične osobe, a ponekad pričaju i viceve o njemu, ili je već došlo do toga da ga počinju opominjati,..! 
Eto, tu počinje Strah za Egzistenciju. Bilo da se radi o Radniku, ili Službeniku, sve jedno jest, oni se počinju bojati. Plaše se da su izgubili Ljubav svog poslodavca, te da im prijeti Otkaz na Poslu. Pred takvim se ljudima „otvara ponor pod nogama“, jer misle da nikada više neće moći pronaći novo radno mjesto. 
Trebamo znati da već samim gubitkom radnog mjesta, gubitkom stalnog zaposlenja i posla, dolazi i do gubitka svih osnovnih ljudskih vrijednosti. Prvenstveno onaj koji je prestao raditi zbog Otkaza - izgubio je povjerenje u sebe samoga, ali i svi koji ga okružuju - njegova obitelj, žena, muž, djeca, prijatelji, susjedi, svi oni također počinju gubiti povjerenje u njega - smatrajući ga nesposobnim čovjekom. 

Ne mora se čak raditi niti o Otkazu na Poslu, dovoljna je već samo jedna opomena ili ruganje i izrugivanje drugih,..! 
U Duši i Srcu dotične osobe kojoj se rugaju, otvorit će se „živa rana“ koja boli i peče,..! Nastat će duboke traume koje pogađaju direktno u Srce i Dušu koja uz srce leži, a to možemo prepoznati po tome što će se takav čovjek moguće - stisnuti, skvrčiti, pogrbiti, povući u sebe,..! 

= Jedan će čovjek, duboko u nutrinu tijela potisnuti svoju Agresiju koja će ga postepeno izjedati sve do bolesti koje će se kad-tad početi pokazivati,..! 

= Drugi će čovjek zbog istog razloga postati izvana Agresivan, pa može svoju agresiju potrošiti na fizičko djelovanje - tuči se, razbijati, lomiti, drobiti, ubijati sve oko sebe,..! 

Zašto nosimo Osjećaj Krivnje i Osude? : 
= Onaj koji u sebi nosi osjećaj krivnje zbog osuđivanja, a sigurno je nosi već godinama, moguće još iz doba najranijeg djetinjstva, upravo taj u sebi nosi i osjećaj Osude i Kazne,..! Biti Kriv - znači biti - Kažnjen, a kao takav, znači biti i Osuđen i Odbačen, zato jer je - Nepoželjan. Krivca nitko ne treba, Osuđenika također,..! 

Većini je dobro poznato, jer dobro znamo da svaki onaj koji je nešto skrivio, dakle - Krivac - po sili zakona mora dobiti - Kaznu, a njega kažnjavaju Policija i Sud,..! Zbog Krivnje i Krivice, slijedi - Zatvor, Robijanje, Izvršenje Kazne. 
Zatvor je mjesto ispaštanja svojih grijeha - svoje krivnje. Zatvor je i mjesto neke vrste - Čistilišta. I u zatvoru postoji nada, jer jednog će dana krivac izaći na Slobodu. Otvorit će mu se Vrata Novoga Života. 

Sve isto navedeno, događa se i sa nama do kad god nosimo osjećaj - „Krivnje“, jer nismo svjesni da nesvjesno očekujemo „Kaznu“, ali u prenesenom značenju. To znači da nećemo doslovno završiti u državnom zatvoru iza rešetaka. 
Međutim, moguće da ćemo oboljeti od neke lakše ili teže Fizičke Bolesti, pa čak i teške Duševne Bolesti, koja može biti i gora i teža, negoli onoga robijaša iza rešetaka,..! 

Nije isključeno da je osjećaj krivice koji nosimo, postao toliko velik zbog neprestanog opominjanja, neprestanog nam stavljanja naših navodnih „grijeha“ „pod nos“, ili „pred oči“, ukazivanja na naše slabosti, mane, nedostatke, nesposobnosti, nekorisnosti,..! 
A nije isključeno da smo po zna koliko puta pomislili i poželjeli reći - „zemljo otvori se, pa da propadnem u tebe“,..! 
Dobro nam je poznato da se zemlja otvara, to jest kopa za raku, za grob, pa tako navedena uzrečica ukazuje na našu želju za smrću. 
A ima i uzrečica koja glasi - „pakao otvori se“, jer moguće je da nam je život doslovno postao pravi pakao u kojem se „pečemo kao na roštilju“,..! 

Pouka za Iscjeljivanje Duha, Duše, Srca i Tijela : 
= Hitno je potrebno Liječenje i Iscjeljivanje - duha, duše, srca i tijela, jer radi se o Bolesti Duha, a s njim i Duše, Srca i Fizičkog Tijela,..! Dugo nam je Glava bila „pognuta i sagnuta“, dugo je u njoj vladao „mrak i tmina“, dugo je bila puna „crnih oblaka“. 
Stari su ljudi znali govoriti, a i poslovica kaže : „Nikad nije kasno, uvijek je pravo vrijeme za novi početak“! Zato odlučimo - Sada, jer upravo Sada (danas) recimo „Ne“! Recimo „Stop! Recimo doslovno - „Dosta je bilo, tako kako je bilo“! Sada je došlo vrijeme, vrijeme mojih odluka, to jest naših odluka, skupimo hrabrost i odlučimo da dalje ne želimo nositi osjećaj Krivnje i Osude na svojim leđima,..! 
I da nam je konačno došlo vrijeme da već dugo vremena svoju „pognutu glavu“ podignemo prema plavetnilu nebeskog svoda i beskrajnog prostranstva,..! 
I da je došlo vrijeme da se već jednom nasmijemo, razvedrimo i razveselimo što smo živi, te da očima pogledamo prema sjajnom Suncu koje nas svako jutro pozdravlja svojim blagim i toplim zrakama. 
Nasmijati se trebamo i Kiši koja nam ispire tužno i bolom iskrivljeno lice, perući nam raščupanu kosu,..! 

Međutim, najvažnije od svega je da u samima sebi potražimo sve ono što je lijepo i pozitivno, sve ono u čemu smo najbolji. Potrebno je u sebi polako nabrajati, sve svoje vrijednosti, ono zbog čega smo pohvaljivani bili, nagrađivani, bili točni, marljivi i vrijedni,..! 
A trebamo se sjetiti i svih onih drugih koje poznajemo, i koji su slabiji od nas, a koji ipak žive pošteno i časno. 

Na koncu konca, trebamo se sjetiti i Isusa Krista - velikog čovjeka i iscjelitelja, koji je najviše obilazio upravo one koji su bili - Slabi i Odbačeni, najjadniji, najsiromašniji, najbolesniji, oni koje se najviše opominjalo i okrivljavalo, i na koje se bacala Krivnja, ali i kamenje. 
Isus Krist je govorio da je upravo radi takvih ljudi i došao ovdje među nas, a sve sa svrhom da im pomaže i da ih liječi, da ih uzme za ruku, i da ih usmjeri na pravi put,..! 

Nemojmo zaboraviti ni humanitarne organizacije i dobrotvorne ustanove koje se upravo bave pomaganjem ljudima, i to milosrđem, dobrotvornošću, spašavanjem i buđenjem ljubavi u ljudskoj duši i ljudskom srcu. 

Dobro došla je također, i molitva Stvoritelju Svijeta kojeg možemo nazivati - Bog, Otac Svemogući, Spasitelj naš, Svevišnji, Zakon Prirode, Zakon Univerzuma, bilo kojim imenom od navedenih Njega možemo zvati, jer - On će doći, zato što nikada nije ni otišao,..! 
Dakle, Njega nikada ne bismo trebali zaboraviti. Njemu trebamo zahvaliti i neprestano zahvaljivati, na svemu onome što nam daje, jer volja je Njegova, naša sigurno nije. Zahvalimo Stvoritelju već na tome što postojimo, što smo zdravi - netko više, netko manje, ali tu smo negdje, svi isti, ali ne slični. U istom „čamcu plovimo“ velikim bespućem „morskog oceana“, u kojem smo samo jedna najmanja kapljica vode. 

Odreći se trebamo i ljudskih kriterija - mjerenja, odmjeravanja i „vaganja“, jer svatko od nas „mjeri i važe“ na samo sebi svojstven način, baš kako njemu u tom trenutku paše i odgovara. Malo je objektivnih ljudi, više je subjektivnih, a s tim i iluzornih u zabludi. 

Sve navedeno u ovom tekstu, trebalo bi nam pomoći, da polaganim koracima izađemo iz „Paklene Odaje - Nevoljenosti, Paraliziranosti, Narkotiziranosti“. Ove grozne „Mračne Sobe“ u kojoj je vladao i upravljao Osjećaj Krivnje i Osude, u koju nas je „uvela“ Nekorektnost u ponašanju drugih, nama bliskih ili daljih ljudi, baš kao i njihovo ruganje, njihovo opominjanje,..! 
Međutim, ako u rukama imamo „Ključ Rješenja“, tada iz svake prostorije u kojoj smo „zaključani“ - možemo izići, ako ne kroz vrata, a ono kroz prozor,..! 
Najvažnije je da zadržimo Pozitivno Borben Duh, uz misao - da su Isus i Stvoritelj uvijek uz nas! 

Isus Krist - Spasitelj Tvoj i Moj, rekao je : „Mali i ponizni, najveći su pred Stvoriteljem Svijeta. Tko se unižava, uzvisit će se, a tko se uzvisuje, ponižen će biti. Mnogi posljednji, bit će prvi, a oni prvi, bit će posljednji,..“! 

Napisano u Zagrebu, jedne davne godine,..- Autor teksta : Dolores Rodin,