Ovaj pokret za svjesnost Krišne ovlašten je prema vedskim načelima. Krišna kaže u Bhagavad-giti: "Pravi cilj vedskog istraživanja je spoznaja Krišne." U Brahma-samhiti je rečeno: "Krišna, Govinda, ima bezbroj oblika, ali svi su oni jedno." Oni ne nalikuju našim nesavršenim oblicima. Njegov oblik je savršen. Moj oblik ima početak, ali Njegov nema. On je ananta¹. Nema kraja Njegovim raznim oblicima. Moj oblik sjedi ovdje, a ne u mom stanu. Vi sjedite tu, a ne u svom stanu. Ali Krišna u isto vrijeme može svuda biti prisutan. Može sjediti u Goloka Vrndavani i istodobno sve prožimati, biti prisutan svuda. On je prvobitna, najstarija osoba, ali kad god pogledate Krišninu sliku, vidjet ćete mladića od petnaestak ili dvadesetak godina. Nikad nećete vidjeti starca. Vidjeli ste u Bhagavad-giti slike Krišne kao vozača bojnih kola. U to je vrijeme imao preko sto godina. Imao je praunuke, ali je izgledao kao mladić. Krišna, Bog, nikada ne stari. To je Njegova vrhovna moć. Ako poželite naći Krišnu proučavanjem vedskih spisa, samo će vas zbuniti. To možda i jest moguće, ali je vrlo teško. Međutim, o Krišni možete vrlo lako steći znanje od Njegovoga bhakte². On vam Ga može dati riječima: "Krišna je ovdje, uzmi Ga." To je moć Krišninih bhakta.

Prvobitno je postojala samo jedna Veda i ljudi je nisu morali čitati. Bili su inteligentni i imali tako dobro pamćenje da bi je razumjeli čim bi je čuli od duhovnog učitelja. Odmah bi shvatili čitav njezin smisao. Ali prije pet tisuća godina Vyasadeva je za ljude u ovom dobu, Kali-yugi, zapisao Vede. Znao je da neće živjeti dugo, niti imati dobro pamćenje i istančanu inteligenciju. "Zato ću ih pisanom riječju poučiti vedskom znanju." Tako je podijelio Vedu na četiri dijela: Rg, Sama, Atharva i Yajur. Potom je povjerio te Vede svojim učenicima. Mislio je i na manje inteligentne ljude. Čovjek rođen u obitelji brahmane koji nema kvalifikacije brahmane naziva se dvija-bandhu. Za njih je napisao Mahabharatu, zvanu povijest Indije, i osamnaest Purana. Sva ova djela - Purane, Mahabharata, četiri Vede i Upanišade - predstavljaju vedsku književnost. Upanišade su dio Veda. Vyasadeva je potom za učenjake i filozofe sažeto izložio sve vedsko znanje u Vedanta-sutri. To je zaključna riječ Veda.

Vyasadeva je osobno napisao Vedanta-sutru po uputama Narade, svojega Gurua Maharaje (duhovnog učitelja), ali ipak nije bio zadovoljan. To je duga priča, opisana u Šrimad-Bhagavatamu. Vyasadeva nije bio osobito zadovoljan čak ni nakon što je napisao Purane, Upanišade i Vedanta-sutru. Onda ga je njegov duhovni učitelj, Narada, poučio: "Objasni Vedanta-sutru." Vedanta znači "krajnje znanje", a krajnje znanje je Krišna. Krišna kaže da kroz sve Vede trebamo spoznati Njega: vedanta-krd veda-vid eva caham. Uz to kaže: "Ja sam tvorac Vedanta-sutre i poznavatelj Veda." Prema tomu, Krišna je krajnji cilj. To je objašnjeno u svim vaišnavskim tumačenjima filozofije Vedante. Vyasadeva je napisao savršeno tumačenje Vedante, Šrimad-Bhagavatam. Šrimad-Bhagavatam počinje prvim riječima Vedanta-sutre: janmady asya yatah. Značenje tih riječi (janmady asya yatah) u potpunosti je objašnjeno u Šrimad-Bhagavatamu. Vedanta-sutra tek nagovještava što je Brahman, Apsolutna Istina: "Apsolutna Istina je taj iz kojega sve emanira." To je sažeta tvrdnja koja je potanko objašnjena u Šrimad-Bhagavatamu. Ako sve emanira iz Apsolutne Istine, kakva je onda priroda Apsolutne Istine? To je objašnjeno u Šrimad-Bhagavatamu. Apsolutna Istina posjeduje vrhunsku svjesnost. Ona je samoobasjana (sva-rat). Svjesnost i znanje razvijamo primajući znanje od drugih, ali za Apsolutnu Istinu rečeno je da je samoobasjana. Vedanta-sutra predstavlja bit vedskoga znanja, a sam pisac ju je objasnio u Šrimad Bhagavatamu. Za kraj, molimo one koji iskreno tragaju za vedskim znanjem da pokušaju shvatiti smisao svega vedskog znanja iz Šrimad-Bhagavatama i Bhagavad-gite.