Kao uvod u ovu tematiku uzeo sam jedan napis iz Vjesnika od 9.kolovoza 2004. Kultura "Dobri duh Zagreba", Marina Tenžera.
--U siromaštvu hrvatske suvenirske ponude visokom se kvalitetom izdvajaju suveniri V.S.Hrupeca, ŠTO SPAJAJU NASLIJEĐE I POVIJEST SA SUVREMENIM DIZAJNOM--
Na žalost, država i turističke zajednice još ne shvačaju važnost suvenira,... tako da upravo postavljena izložba u Etnografskom muzeju u Zagrebu (na temelju javnog poziva tur. zajednice) pokazala sav jad i bijedu hrvatskog suvenira.
Navodi primjere Pariza,Londona,New yorka i Praga,koji putnicima nudi obilje suvenira - od povijesnih što sječaju na ljepotu drevnih građevina,do remek- djela slikara,kipara i pisaca(Monet, Manet, van Gogh, Rodin,P icasso) otisnutih na čašama, bilježnicama, olovkama i knjigama. Hrvatske sa svojim umjetničko-povijesnim obiljem još nema...
Moja zaokupljenost (da odgovorim na svoj unutarnji izazov) već puna dva desetljeća je naš drevni grad Zagreb. Lik Zagreba prenesen je u figuru Purgera (bocu od 0,75L), plosnatog i konusnog oblika sa crnom pelerinom, leptir kravatom i na glavi šešir(visoki cilindar), te ono najprepoznatljivije, a to je logotip
Z a g r e b, koji tvori sam lik lice. Na Arci 2008. konačno sam primio i priznanje u vidu zlatne plakete, ali poslije ništa, nikakav interes da isti ugleda svijetlo dana?!
Ovaj je lik prenesen u poštansku markicu, razglednicu, servis za vino, knjigu vazicu, privjesak i još do igračke, pa neznam više što bi se moglo dati, ali sve još čami, a pitanje je dali če ikada i postati nešto, čime bi se grad Zagreb mogao dolično predstavljati. Nije ovo moja žalopojka Vama, dragi moji prijatelji, već jedna ispovijest, da bar malo možete sagledati Muke po Slaveku, koji uznastoji kreirati nešto najbolje, pa preostaje mi da Vas zamolim da mi držite palčeve, ili da prilikom prvog susreta sa skulpturom Grgura Ninskog primite za palac, no šalim se, jer što...?
Još samo da pripomenem, da je gore fotografija mog Purgera.