UPOZNAJ SAMOG SEBE !

 

Čovjek prvenstveno treba upoznati samog sebe. On nije kvalificiran upoznati Boga prije nego upozna samog sebe. EDIPU je bilo postavljeno pitanje: Koje je to živo biće, koje ujutro ide na četiri noge, u podne na dvije, a na večer na tri ?  Njemu je dana zadaća riješiti ovu zagonetku kao uvjet da bi postao kralj. „ To je čovjek !“ odgovorio je mudri Edip. On je time riješio postavljenu zagonetku i postao je kralj Tebe.

 

Da bi čovjek postigao prve korake u  svom razvoju samospoznaje on mora riješiti zagonetku i steći odgovore na slijedeća pitanja: TKO JE ČOVJEK ? ODAKLE DOLAZI ? ZAŠTO JE OVDJE i KAMO IDE  ?  To je uvjet da bi znao smisao svog postojanja. Školska znanost ne daje čovjeku istinite odgovore na ta pitanja. Crkve i vjerske zajednice na ta pitanja daju samo površne i poluistinite odgovore. Pogledajte vjeronaučne udžbenike i ustanovite kakve odgovore dobivaju djeca i studenti na ova temeljna životna pitanja.

Na ta pitanja, već u dalekoj prošlosti, čovjek je dobivao odgovore u mitovima i pričama. Ti su odgovori bili zagonetke koje ni današnji čovjek još nije riješio.

 

U slijedećoj priči, koja govori o orlu, radi se zapravo o čovjeku.

  

O R A O

 

Jednom je jedan čovjek pošao u šumu, da bi našao pticu koju bi ponio kući.On je našao mladog orla, ponio ga kući i stavio među kokoši, patke i pure. Hranio ga je sa kokošjom hranom, iako je on bio orao – kralj ptica.

Nakon pet godina ovom čovjeku dođe u posjetu jedan učenjak prirodnih znanosti. I kad su obojica zajedno prolazili vrtom reče mu učenjak: „ Ona ptica tamo nije pijetao,  to je orao !“

„ Da!“ reče čovjek to je točno. Ali on više nije orao, nego je pijetao, iako su njegova krila široka tri metra.“

„ Ne !“ reče prirodoslovac. „ On je još uvijek orao, jer on ima srce jednog orla. I njegovo će ga srce jednog dana uzdignuti da pleti prema nebu.“  „ Ne, ne !“ reče čovjek, „ on je postao pravi pijetao i ne će nikada više letjeti kao orao.“

Nakon tog obadvojica odluče napraviti jednu probu. Čovjek, koji je upućen u prirodne znanosti podigne ga uvis i reče mu:

„Ti, koji si orao, koji pripadaš nebu, a ne ovoj zemlji, raširi svoja krila i poleti !“ Orao je sjedio na visoko podignutoj ruci i gledao oko sebe. Iza sebe gledao je kokoši kako kljucaju svoja zrna i on skoči k njima dolje. Čovjek reče: „ Nisam li ti rekao da je on pijetao !“ -  „ Ne ! ne!“, reče učenjak, „ on je orao. Isprobajmo sutra još jednom.“

 

Drugog dana popne se učenjak s orlom na krov kuće, podigne ga uvis i reče: „ Orle, ti koji si orao, raširi svoja krila i poleti !“

Ali kad je orao ponovo ugledao jato živadi u dvorištu, skoči ponovo k njima dolje i združi se s njima. Tad onaj čovjek opet reče: „ Ja sam ti rekao, da je on postao pijetao.“

 

„ Ne !“ reče učenjak, „ on je orao i još uvijek posjeduje srce jednog orla orla. Dopusti da još jednom pokušamo, sutra će poletjeti.“

Slijedećeg dana odnese ga zvan grada, daleko od kuće, na podnožje jednog visokog brda. Sunce je upravo izašlo, ono je pozlatilo vrh brda i svaki je kamen zračio radošću jednog izvanrednog jutra. On je podigao orla visoko i rekao mu:

„ Orle, ti si orao. Ti pripadaš nebu, a ne ovoj zemlji. Raširi svoja krila i poleti !“ Orao pogleda oko sebe, zatrese se kao da ga je ispunio novi život – ali ne poleti. Tad učenjak usmjeri njegov pogled direktno prema suncu. On se odvaži i poleti. Leteći zakriješti glasom orla, letio je sve više i više i nikada se više nije povratio.

                                                                           

                                                               ( autor nepoznat )

 

Ovom je pričom ljudski genij, snagom intuicije i prosvijetljene svijesti, izrekao veliku istinu o čovjeku, njegovom porijeklu i njegovoj kozmičkoj odrednici. „ Čovjek nije ono, što jest, nego ono što bi trebao biti !“  Tu poruku želi iskazati ova priča.  Čovjek se nalazi u „kokošincu“ovozemaljske stvarnosti i sklon je sebe identificirati s ovom dimenzijom življenja ne znajući tko je u stvarnosti, što nosi u sebi i kamo treba ići ?  U tu svrhu on treba učitelja , koji će ga izvesti iz kokošinca i misaonog kaveza te usmjeriti  prema nebu, da bi postao svjestan božanskog potencijala u svojoj nutrini i usmjerio se prema božanskim dimenzijama, koje mu pripadaju po njegovom porijeklu. Čovjek mora imati i razvijati  svoje korijene, da bi shvatio svoje porijeklo, ali on također morati nastojati da mu rastu krila i da se osposobi poletjeti u one dimenzije svoje kozmičke odrednice, gdje ne će biti ni rađanja ni umiranja.

 

Odgovor na ostala bitna pitanja o čovjeku bit će naša slijedeća tema.

 

Na koncu Vam postavljam pitanje: Hoćete li poći sa mnom ? Vaš niječan odgovor bit će Vaša velika pogreška !