UPOZNAJ SAMOG SEBE !
„ Danas se objavljuje ovo znanje,
jer je ljudsko biće današnjice
steklo pravo, da zna istinu.
Današnje ljudsko biće postat će
ljudsko biće drugih dimenzija.
Njemu se danas otvaraju arhivi
svih svemira.
Potpuno novo sjeme bit će posijano
po svijetu budućnosti. I te će
energije stvoriti novo i moćnije
ljudsko biće.“
( „Knjiga znanja“ – Mevlana )
Čovjek je sklon istraživati zemlju i svemir, ali zaobilazi i zanemaruje istraživati i upoznavati samog sebe. Stoga sam sebi ostaje nepoznanicom i živi u iluziji i neznanju o samom sebi. On ne poznaje i ne priznaje svoje mrlje i sjene, svoje zablude i granice. On ne otkriva i ne razvija u sebi prisutni božanski potencijal, da bi živio život anđela, nego se identificira s onim kakav jest i živi život monstruma.
Grčki su mudraci svu svoju filozofiju i duhovnu znanost sveli na jedan zakon: «Upoznaj samog sebe!»
Veliki duhovni učitelji svih religija poučavali su, da čovjek može spoznati Boga samo preko spoznaje samog sebe.
Naš EGO tjera nas, da se bavimo samo svijetom oko sebe, a da bježimo istraživati samog sebe, jer se bojimo naše osobne istine. Na najperfidnije načine naš nas EGO odvraća od istine o nama samima.
Zakon glasi: Upoznaj samog sebe, da bi upoznao Boga ! Upoznaj mikrokozmos da bi upoznao makrokozmos !
Grčki filozofi Platon i Aristotel učili su «da zlo potječe od neznanja i neispitivanja razloga zbog kojih se ljudi ponašaju onako kako se ponašaju.»
Oštrinom uma i snagom intuicije mi smo sposobni uočiti sve naše osobne mane kao i nedostatke naših bližnjih. Učestalo ogovaranje drugih je znak i izraz naše težnje za savršenim svijetom, kojeg ne uočavamo u ljudima i svijetu oko nas.
Ali mi nismo skloni niti sposobni upoznati sami sebe i ustanoviti osobne nedostatke. Većina ljudi su zadovoljni sami sobom i žive u uvjerenju da kod sebe nemaju što korigirati. Mi nismo svjesni svojih nedostataka i pogrešaka i ne smatramo potrebnim išta mijenjati. Radi se o RAZVOJU NAŠE SVIJESTI !
Kad sam u Njemačkoj pohađao duhovnu školu tad je u procesu školovanja slijedio posebni trening samospoznaje. Nakon intenzivne meditacije koja je sudionicima fokusirala pogled u vlastitu nutrinu i proširila svijest o samom sebi, svaki je sudionik kursa trebao stati pred veliko ogledalo, promatrati samog sebe i iznijeti svoje dojmove o samom sebi. Jedna je djevojka, gledajući sebe, počela glasno plakati, jer ju je njena proširena svijest i dar samospoznaje optuživao i saopćio, kako je fizički deformirana, kako je šlampavo, neukusno i neharmonično obučena. Slijedeći put ona je došla sasvim drugačije obučena sa svijetlim i harmoničnim bojama. Izmijenila je također i formu svoje kose i tako je njena proširena svijest poboljšala njen cijeli izgled. Još važniji je cilj ovakvog treninga samospoznaje ustanoviti i spoznati unutarnje osobine ličnosti i karaktera.
Cilj je našeg života da se razvijamo, što znači da stalno proširujemo dimenzije svoje svijesti, kako bismo mogli što istinitije upoznati svijet i biti svjesni svojih osobnih nedostataka.
Učenjem se može tek donekle proširiti čovjekova svijest. Ali u principu školovanjem i učenjem čovjek može sakupljati znanje, ali tim se ne proširuje čovjekova svijest. Proširenje svijesti uvijek je dar Božji, dar milosti. Može netko završiti pet fakulteta, a da njegova svijest o svijetu i samom sebi ostane vrlo ograničena. Može netko ostarjeti, a biti dijete što se tiče razvoja svijesti. Zato imamo pametne djece i glupih staraca!
Kad je Galileo Galilej u 16. stoljeću, snagom svoje intuicije i proširenom sviješću, ustvrdio da je zemlja okrugla i da je heliocentrična teorija činjenica i naučna istina tad je bio osuđen od rimske inkvizicije i bilo mu je zabranjeno naučavanje. Svi intelektualci onog vremena, uključujući i sve predstavnike rimske crkve, zbog ograničenosti njihove svijesti, nisu mogli shvatiti jednog prosvijetljenog Galileja. On je, sa svojim shvaćanjima, za njih bio luđak kojeg je trebalo osuditi. Trebalo je proteći još 2oo godina, da bi ljudi shvatili, kako su svi ostali bili u zabludi, a jedino je Galilej imao pravo ! Tako je bilo i sa Isusom iz Nazareta i sa svim ostalim pionirima nove misli !
Ali i danas ljudi se ponašaju na isti način i nisu ništa naučili iz duge čovjekove povijesti. Koliki i danas, pogotovo nažalost ljudi crkve, ne shvaćaju i ne prihvaćaju nove spoznaje kozmičkih zakona i velikih životnih istina. Oni ne dobivaju milost prosvjetljenja, njihova svijest ostaje ograničena i oni žive u dalekoj prošlosti. Oni se ne mogu otvoriti novim objavama i novim spoznajama, jer su se identificirali sa starim shvaćanjima.Oni su se identificirali sa Abrahamovim ili eventualno sa Mojsijevim stupnjem svijesti i ne shvaćaju niti prihvaćaju nova saznanja koja je naučavao Isus Krist.
Za spoznaju samog sebe neophodno je potrebna milost prosvjetljenja i proširenje svijesti ! Ja moram spoznati, priznati i prihvatiti svoje nedostatke i njih se osloboditi snagom Božje milosti !
Pijanac i pušač je čovjek, koji ne ispituje samog sebe. Kad bi on ozbiljnije zaronio u samog sebe i konzultirao glas svoje savjesti, on bi jasno čuo glas nutrine, koji osuđuje njegov čin pušenja i kvalificira ga kao nešto negativno i grešno.
Promatrao sam jednog svećenika. Nakon jutarnje sv. Mise obukao bi đžins hlače, zapalio cigaretu i stajao bi pred župnim uredom pozdravljajući sve prolaznike i razgovarao s njima s cigaretom u ruci. On je sigurno bio dobronamjeran čovjek, koji se je želio predstaviti kao suvremen, jednostavan i jednak prosječnom čovjeku. Tako je reagirala njegova svijest ! No, on u svojoj neprosvijećenosti i u ograničenosti svijesti nije poznavao jedan osnovni pedagoški zakon, koji glasi : Ljudi me mogu cijeniti samo u onoj mjeri u kojoj sam i z n a d n j i h !
Čovjek ne smatra svojim učiteljem onog, koji je ispod njega ili njemu jednak, nego onog koji ga moralno, duhovno i intelektualno nadilazi ! Ako učitelj ne nadilazi svoje učenike on gubi autoritet. S kojim moralnim pravom može se jedan pušač i pijanica, koji je ovisnik i rob jednog poroka, predstaviti učiteljem i životnim savjetnikom?! Taj stupanj moralnog i duhovnog razvoja posebno se traži od svećenika, učitelja i liječnika! Oni inače nemaju moralnog prava išta zahtijevati i propovijedati. Ovisnik o bilo kojem poroku nije slobodan čovjek i kao takav on nije kvalificiran stupiti u bliži kontakt s Bogom. Nije dovoljno samo činiti dobra djela ! Za Boga je važnije što ti j e s i , nego što činiš!
Svi ljudi oko vas i sve stvari mogu biti vaši učitelji, rekao je Ken Keyes. Nije potrebno putovati u daleke zemlje, da biste našli velike učitelje. Naši su učitelji svuda oko nas. Lekciju koju trebate naučiti u svom životu naučit ćete je upravo tamo gdje živite. U svemiru nema slučaja! Obitelj u kojoj ste se rodili, nacija kojoj pripadate nije nipošto igra slučaja. Ljudi koji su vaši rođaci, vaši prijatelji i poznanici nipošto nije igra slučaja. Sve je rezultat određene zakonitosti ! Svakog čovjeka, kojeg si upoznao i sreo na putu svog života, sreo si i upoznao što tako mora biti. Vi ne birate niti roditelje, niti svoju djecu, niti prijatelje – njih vam je život dao, kao dar ili kaznu, prema točno određenom kozmičkom zakonu.
Promatrajte ljude iz vaše obitelji, vaše prijatelje i suradnike. Svi vam oni mogu nešto reći o vama ! «Često je ono što vidimo u drugima odraz nečeg iz nas samih. Ono čemu se divimo kod drugih možda je vrlina koju sami posjedujemo. I obratno, ono što nam se kod drugih ne sviđa također može biti odraz nečega u nama, čega nismo svjesni. To osobito vrijedi kad su naši osjećaji prema nekom snažni, bili oni pozitivni ili negativni. Drugi su uvijek naši učitelji i mogu nam poslužiti kao zrcala u kojima ćete vidjeti svoj odraz.»
Ono što nas smeta na drugima također je i naš problem, kojeg nosimo u sebi. Kad ne bismo u registru svojih osjećaja imali tipku istih osobina tad ne bismo na te osobine uopće reagirali. Zato promatraj samog sebe kako reagiraš na ljude oko sebe i upoznaj se! Razmotrimo osobine ljudi s kojima se družimo i shvatimo kako «postoji nešto u nama što privlači te ljude i što nas privlači k njima.» Služite se svojim životom i svijetom oko sebe kao «udžbenikom» kako biste istražili i upoznali sami sebe, kaže spomenuti učitelj Ken.
Pijanica će uvijek privlačiti društvo pijanaca. Onda kad počnete mijenjati sebe i raditi na svom duhovnom razvoju počet ćete privlačiti drugačije ljude. To je zato što smo se iznutra izmijenili.
Istraživanjem i spoznavanjem samog sebe čovjek ulazi u svoj mikrokozmos i dolazi do spoznaje one božanske iskre, božanskog potencijala, preko kojeg jedino možemo stupiti u kontakt s Bogom.
Na tom putu uranjanja u dubinu vlastite duše prvo što će čovjek iskusiti jest unutarnji glas duha, koji mu saopćava, da je ovaj život «putovanje, a ne odredište.» Čovjek shvaća, da živeći ovdje na zemlji zapravo putuje, da bi se jednom vratio odakle je došao. Ovo iskustvo daje jednu novu aromu životu i čovjek postaje fasciniran samom činjenicom, da može živjeti u ovoj formi egzistiranja, jer «osjećati Boga u sebi predstavlja najveću radost.» Od tada naš život inspirira i pokreće ono Goetheovo saznanje: « Nije važno gdje stojimo, nego kamo idemo.» Iz ovog saznanja mi shvaćamo kako treba živjeti i ponašati se, jer «ono što radimo u životu odjekuje u vječnost
ČOVJEČE, UPOZNAJ SAMOG SEBE
Ova je tema njemački prijevod velikog duhovnog učitelja i Avatara Kirpal Singh-a iz knjige „ Mensch erkenne dich selbst“
Dobra srca su vrtovi
Dobre misli su korijenje
Dobre riječi su cvjetovi
Dobra djela su plodovi
KARMA - POSTUPCI I NJIHOVI UČINCI
O svakoj misli, o svakoj riječi i o svakom djelu mora se u prirodi položiti račun i ispuniti poravnavanje. Svaki uzrok donosi učinak i svaki postupak izaziva povratno djelovanje. Odstrani uzrok i tad će izčeznuti posljedica ! Ovo su postigli oni duhovni učitelji, koje nazivamo MAJSTORIMA ( U Isusovo vrijeme primjenjivana je riječ „Majstor“ za one duhovne učitelje, koji su posjedovali veliko znanje kao Božji dar. Zato su apostoli oslovljavali Isusa „ Majstorom.“ Majstor je viša duhovna i intelektualna stepenica nego što je „ svetac“)
Majstori su oni, koji su se uzdigli iznad karmijskih zakona, dok su svi ostali vezani okovima karme, koja je temeljni uzrok našeg fizičkog života i vješta uredba prirode, koja održava ovu zakonitost.
Zakon karme pazi na to, da se održava zakon: „ Oko za oko, zub za zub“, u formi radosti ili žalosti. Ovaj je zakon bič u skrivenim rukama prirode. Narav i duša privlači karmu, stavlja omot oko duše i vlada tijelom preko organa i osjetila.Iako duša daje snagu naravi, karma može rastrgati nadmoć duše i nadvladati njenu snagu i njom vladati. Stoga vlast nad svojom naravi znači pobjedu nad svijetom. Što više i napredni Yogi – majstori i mistici, koji su postigli visoki duhovni uspon ne ostaju nedohvatljivi ruci karme.
Majstori dijele karmu u tri slijedeće grupe:
- BIVŠA KARMA ili KARMA ZALIHE: Dobra ili loša djela, koja su žetva bivših života, koja su u nama pohranjena i koja se obračunavaju od prvog dana našeg ponovnog življenja na zemlji. Nažalost, čovjek o tome ništa ne zna kao niti o težini ove karme.
- SUDBINSKA KARMA – NAŠA ODREDNICA U NAŠEM ŽIVOTU:
Rezultat i djelovanje ove karme dohvaća čovjeka u njegovom sadašnjem tijelu i od njega traži isplatu u ovom životu. Učinci ove karme dolaze nam neočekivano i neopaženo. Mi nemamo ni najmanje vlast nad učincima ove karme. Da li nas pogađa dobro ili zlo, mi moramo ovu karmu prihvatiti i podnijeti – smijući se ili plačući – već prema tome.
3. SPISAK ILI IMENIK NAŠEG PONAŠANJA I DJELOVANJA U SADAŠNJEM
ŽIVOTU:
Ovo se , određenim granicama, razlikuje od gornjih zakona ukoliko je čovjek slobodan da postupa po svojoj volji. Ovi slobodni postupci nosit će plodove bez obzira, da li ih izvodimo svjesno ili nesvjesno. Neke ćemo rezultate žeti prije nego umremo. Ostatak ćemo prenijeti u slijedeći život kao zalihu.
Karma je uzrok ponovnog rađanja i svako rođenje slijedi opet smrt. Tako teče krvotok, od radosti i patnje, dalje praćen rođenjem i smrću. „ Kako misliš takav ćeš biti“, jest nepromjenljivi zakon prirode, na kojem počiva ovaj svemir. Nikakvo veliko poštenje ili sposobnost ne može čovjeka od ovoga osloboditi, sve dok postoji najmanji trag karme. Neznanje zakona nije nikakva isprika. Iako među ljudima stvoreni zakoni, pod određenim okolnostima, dopuštaju olakšavajuće okolnosti, ali kod zakona prirode nema takvih mogućnosti. Molitva, ispovijed, pokora mogu donijeti samo utjehu, ali ne mogu pobijediti karmu. Svaka karma mra biti potpuno nadoknađena, prije nego se postigne trajno otkupljenje.
Zapleten ovim činjenicama, čovjek traži utjehu u božanskom učenju ili se obraća odricanjima, kad prepozna da su, kako dobra tako i loša djela, okovi – jedni iz zlata drugi iz željeza.
Razne vjeroispovijesti obećavaju olakšice, ali brzo saznajemo, da je ovo samo prolazno.
Kako ovim zadaćama pristupa jedan kvalificirani duhovni Majstor ?
Pri posvećenju Majstor počinje odmotati cijelu karmu kandidatu posvećenja. On ga povezuje sa strujom tona. Redovnim vježbanjem tona biva odstranjena bivša karma. Proces teče ovako: Ako šaku sjemena za usjev stavite u tavu, koju stavite na vatru, tad će se sjemenje raspucati, čime će izgubiti sposobnost da opet klija. Potom dolazi na novi konto nova karma. Nakon što Majstor upozori svoje učenike, da ne stavljaju na novi kont loša djela, on daje svoje neograničeno pomilovanje liših djela. Jedan dio ovih djela učenik je podmirio prije posvećenja. Njemu će biti pomognuto voditi čist život i sve svoje slabosti istrijebiti unutarnjim samoispitivanjem.
Sveci ne će doticati SUDBINSKU KARMU, jer je ona uzrok za naš sadašnji život. Ovo je bilo razriješeno sa utjecajem u zakone prirode. Tako ostaje samo mala količina karme, koju učenik mora podnijeti za vrijeme ostatka svog zemaljskog života u fizičkom tijelu. Ovaj dio biva umanjen dobrotom Majstora. Zakon milosti izvodi čudo. Onaj tko ljubaznom predanošću sve svoje nade stavi svom Majstoru, on izbacuje bolne učinke i udarce prijašnjih karmi iz svog života.. U trenucima bijede, briga i nedaća Majstor je naše utočište. On djeluje neprimjetno iz svake udaljenosti. Kao što majka svoje bolesno dijete, štiteći ga, drži u svom krilu za vrijeme liječenja, tako nas Majstor drži u svom zagrljaju.
Iz svoje neizmjerne punine saučešća, ljubavi i dobrote, sveci ponekad uzimaju karmijske patnje svojih učenika na svoja leđa. Za jednog predanog učenika, nakon smrti, nema nikakvog suda. Za njega je Majstor sve u svemu.
Zašto jedan Majstor sve može preuzeti na sebe ? Jer ovo srdačno držanje prelazi od Boga na njega, od koga je ovlašten da osobno dijeli ovo blago milosrđa. Stoga je jedan Majstor čašćen kao Bog. ( Kao danas Sai Baba, Nitjananda i drugi). U nauci o Majstorima postoje brojne knjige, koje su napisane za hvalospjev Majstora.
Cijelo se čovječanstvo nalazi pod vlašću pet velikih grijeha: Strast, srdžba, pohlepa, ovisnost i oholost. Samo jedan Majstor može čovjeka spasiti iz njegovih ralja. Majstori nam ovu snagu daju kroz iskustvo životne snage kao što je: TON i UNUTARNJE SVJETLO. Povezanost sa jednim Majstorom je bitna. Oni koji se drže po strani i povjeravaju se samo sebi ili se oslanjaju na tradiciju i svećenike, koji su isto tako u neznanju kao i oni – neprijatelji su samima sebi, jer ne koriste ovu snagu. Kao što pouka glasi: „ Ako slijepac slijepca vodi, obadva padaju u jamu.“