Kako to možemo protumačiti?

Koju definiciju obuhvaćamo? iz kojeg gledište se objašnjava?
Ja i moj unutarnji glas, ili je to unutarnji glas savjesti ili intuicije?.
Što je to? Tko je to? Od koga je to?
Dali svi čuju unutarnji glas.

Da li tu um zapovijeda, ili intuicija govori što napraviti? Da li se javlja intuicija kod nemirnog uma???Da li je netko o tome kontemplirao?? Kako razlikovati to dvoje??Govoriti o zlu i bijedi je, besmisleno, jer oni ne postoje izvan nas samih.

Ako razumijemo ljudske vrijednosti, ako ih primjenjujemo i ako su one temelj na kojima počiva naša svijest, onda posjedujemo i znanje i iskustvo u kojem razlikujemo, osjećamo kad smo u dodiru sa našim unutarnjim glasom a kad je to glas uma (razuma zelja, navika).

Ako su naše misli riječi i djela u harmoniji, tada posjedujemo mir u svom biču koje nam pruža samokontrolu i jasan uvid u sebe kako funkcioniramo. Ako znamo da je um sredstvo, instrument, kanal za provođenje duhovnog impulsa koji je Bog , ljubav, tada je naša osobnost spremna i podešena za komunikaciju sa unutarnjim glasom, koji je isto što i čista svijest, Bog, atma, darma.
Drugim riječima sa umirenim umom, koji zna svoju prirodu, koji je u ravnoteži sa tijelom, sa srcem ujedno je ispunjeno i Božjim glasom. U tom stanju svijesti mi postajemo ono sto stvarno jesmo i tada je komunikacija sa Bogom ili unutarnjim glasom jedno, odnosno stalno prisutna.

Da bi se ovo iskustvo približilo treba objasniti da svi ljudi nisu na istom nivou razumijevanje sebe. Po tom pitanju razlikujemo tri načina samoodnosa.

Pojedinci koji sebe doživljavaju kao odvojenim od drugih, koji žive u razlikovanju dobrog od zla i koji su vezani za tijelo. Oni traže odgovore za svoje akcije sto činiti u nekoj situaciji koja traži izlaz. Traže neki izbor. Oni neprestano komuniciraju sa ego-sobom, za njih je unutarnji glas, umna procjena. Pojedinci koji su u potrazi za višim vrijednostima i koji razumiju i prihvaćaju postojanje duhovnih istina mada ih u potpunosti ne slijede. Oni čuju unutarnji glas pod posebnim okolnostima umirenog utišanog uma i komuniciraju sa razumom logike. I treći manjina koja su znalci i koji žive duhovne vrijednosti znaju da božanski glas ne dijeli ne vrednuje i ne procjenjuje. Duhovna biča su uvijek u skladu i jedno sa Istinom koja ne razlikuje i ništa ne odvaja od Boga. Oni prihvaćaju egzistenciju kakva jeste.

Treba biti pažljiv i razumjeti da pojava intuicije ili unutarnjeg glasa može biti i plod želje. Čovjek može nešto željeti, a onda nekoliko dana poslije u vezi s time imati intuitivni doživljaj, pa će misliti da je njegova intuicija izuzetno značajna. No ako se malo zadubi u to, možda će otkriti da mu se intuicija temelji na želji, strahu ili pak na raznim vidovima ugode. Zato smo sumnjičavi u pogledu te riječi, pogotovu kada se njome služe ljudi koji su poprilično skloni romantici, poprilično skloni maštarijama, sentimentalnosti i traganju za nečim. Takvi će Ijudi svakako imati intuitivne doživljaje, ali će se u tome oslanjati na neku očitu želju koja samu sebe zavarava.  Intuicija, koja je  zna igrati  vaznuu ulogu u ranijim razvojnim stupnjevima moze biti uspjesno potisnuta nizim umom i egom u nekom stupnju.

Kad počnemo govoriti o unutarnjem, riječi se razumiju ali ne i značenje tih riječi. Značenje dolazi putem iskustva.
Koji su dokazi pokazatelji da smo u komunikaciji sa unutarnjim glasom.
Ako je unutarnji glas Boga, glas nas samih onda je značenje uvijek univerzalne vrijednosti.
Unutarnji glas nije intuicija, nije um, nije poznati logički obrazac nekog stanja.
Primjeri koji nam mogu to rasvijetliti su životi poznatih svetaca i ljudi koji su u uzvišenom stanju svijesti doživjeli katarzu i totalnu transformaciju svog biča u duhovno biče slušajući unutarnji glas. (Mojsije, Isus, Franjo Asiški, Yogananda, i dr.) Svi su oni bili u stanju svijesti povišene percepcije u kojoj je njihova ljudska svijest postala božanska. Čuli su sebe-atmu, jer oni su to, oni su Bog (Ja i ti smo jedno nismo dva).

Unutarnji glas je stalno prisutan, ali mi nismo unutra, jer je naša pažnja stalno vani, stalno smo usmjereni vani, i tako postajemo kruti da kad i zatvorimo oči mi smo odvojeni.

Naša se intuicija (buddhi) mora razvijati, jer tada se događa nešto u našim srcima. Ta viša sposobnost neposredne, sadržajne spoznaje je ono što se naziva CIA, stalna cjelovita svijest. (Constant Interated Awareness). Njen je instrument intuicija (buddhi), koja je kod većine od vas jedan još nepristupačan izvor. Moramo ga pokrenuti da teče snažno kao Ganga. Tada će nam se Istina objaviti u bljesku iznenadne spoznaje, bez zamagljene međukarike našeg duha, vezanog pojmovima ili tkivom naših predodžbi.

Komunikacija sa Bogom se odvija u tišini, u komunikacija sa čovjekom jezik je sredstvo komunikacija umom. Ne radi se o mentalnom shvaćanju, već o intuitivnom obuhvaćanju.

http://girija.info/unutarnji-glas-intuicija/