...Umorna sam...

 Umorna sam od ljudi,događanja,priča...

 Umorna sam od onih koji svoje probleme iznose i ostavljaju ih u prostoru oko mene.Oni dođu...ostave ih...i odu...Oni nikad ne pitaju..Kako si?..

 Ponekad imam osjećaj da ovaj osmijeh tako bezrazložno stoji na mom licu...A oni mi zavide na njemu...Oni dođu provesti trenutke uz moje optimistične priče u kojima ne dozvoljavam ni trunku tuge da se nađe...Oni dođu ...po moj osmjeh...

 ...A ja ...ja sam umorna...i znam da je ovo prolazno stanje moga uma,moga tijela...Znam ,jer sve je prolazno...

 ...Al'... ja želim otići negdje...gdje će vrijeme imati vremena za mene...Želim otići negdje daleko ...leći na travu i promatrati savršenstvo ptičijeg plesa...Diviti se njihovoj kretnji i osjećati njihovu slobodu...Uživati u mirisu cvijeća...slušati ljubavni lepet leptirovih krila...i držati tebe za ruku...

 ...Umorna sam... i moram naći tišinu u sebi ...Moram naći tišinu ...da bi mogla čuti ...da bi mogla tvoju ruku još čvršće stisnuti...