Ja nisam iz prošlosti, nisam iz budućnosti, ne pripadam nekom prostoru, narodu ili vremenu, ja sam visoko stanje svijesti do kojeg se stiže upornim hodom u ispravnom smjeru.
Sila Vatra
Devedesete godine prošlog stoljeća na globalnoj razini su bile godine koje su označili brojni događaji poput pada berlinskog zida, pada socijalizma ili komunizma, raspada SSSR-a, raspada Jugoslavije, trauma i rata za brojne duše koje su živjele u državi koja se nekada zvala Jugoslavija. Gotovo preko noći sve je nestalo: domovina, prijatelji, identitet, materijalna sigurnost. U takvom prostoru gdje je sve moguće i ništa nije moguće meni su se osobno dogodila brojna iskustva o kojima sam već govorila. Bio mi je veliki problem što svoje stanje nisam znala imenovati. Lutala sam od oficijelnih zdravstvenih ustanova do religijskih i alternativnih znanja. Odjednom mi se dogodila informacija o učenju koje ima alate s kojima se mogu, kada naučimo rukovati njima, spoznati uzroci te poraditi na sebi da nam budućnost bude onakva kakvoj stremimo. To je učenje bilo Učenje Vatre. Kao što u uvodu učiteljica ovog učenja Mirna Amon kaže, Učenje Vatre potječe, prema legendama, iz antičke Grčke, iz Apolonova hrama u Delfima. Kažemo prema legendama zbog toga što ima malo pisanih tragova. Učenje je bilo zatvoreno u krug malog broja posvećenika i prenošeno je usmenim putem s Učitelja na učenika. Isto tako, u njemu nalazimo tragove mnogih učenja. Je li učenje Vatre isijavalo Znanje u druga učenja ili je kompilacija tih učenja, također je nepoznanica. Osim toga, ako razmišljamo o mogućnosti da je naša svijest segment sveopće svijesti, onda zapravo podrijetlo Učenja Vatre kao i drugih Paralelnih Znanja treba tražiti na najfinijim razinama sveopće svijesti.
Učenje Vatre podrazumijeva samorazvoj, obranu i liječenje. Ovo mi je Učenje nudilo ono što mi je bilo potrebno. Baš kako praktikanti ovog učenja kažu, svakom je ponuđeno, a oni koji ga prepoznaju prepoznali su svoju zadaću na ovom fizičkom i duhovnom stupnju razvoja.
Hvatam se za riječi mijenjanje načina života – kako da ga promijenim? Na posao moram ići da bih zaradila za život. Djecu moram odgajati – majka sam im. Kuću moram održavati – supruga sam i domaćica. Muža moram služiti – supruga sam mu, a tu je i hobi: ručni rad i rad u vrtu. Moram, ne razumijem ovu riječ. Zašto bilo šta moram? Od kuda mi ova svakodnevno upotrebljavana riječ? Kad sam je počela koristiti? Ne mogu se sjetiti. Pitam se – što sam od ovoga sklona promijeniti – ništa, to je prava istina. Tako mi nalaže moje iskustvo, moral i razum, a Duša me opominje da bi ipak nešto trebalo promijeniti jer sam se začahurila u svakodnevnoj rutini u kojoj iz dana u dana gubim želju i energiju za bilo kakvim iskorakom. Svoj stav glede promjena govorim mom kiropraktičaru, jednostavno mu tvrdim da ja nemam vremena za takve promjene. Dok mu o tome govorim – on se smije i kaže mi kako nije ni mislio da mijenjam svoje obveze, već da radim na promjeni svoga odnosa prema sebi samoj i daje mi prvi priručnik o Učenju Vatre. Savjetuje mi da proučim svoje Kvalitete po ovom Učenju te da pokušam raditi vježbe koje preporuča. Odmah to odbijam s obrazloženjem da jedva nađem vremena i snage da radim vježbe za poboljšanje stanja moje kralješnice, a kamoli neke vježbe po nekom učenju za koje nikada ranije nisam čula. Ipak uzimam knjige i počinjem čitati.