ILUZIJE I ZABLUDE

 

Svake subote se moli za donatore fonada Gospe Sinjske….odjekuje  sa ekrana državne televizije u meisiji MIR I DOBRO….U meni odmah zvoni zvono na uzbunu: prodavanje oproštajnica prije nekoliko stoljeća i kupovanje molitava i zaziva danas, ne razlikuju se puno..

 

Često se dogodi da me netko od mojih klijenata pita šta ja mogu napraviti za njih i redovito dobiju odgovor NIŠTA. Zbunjeno me gledajući onda pitaju zašto su došli, a ja im odvratim da će mi sami reći ili ćemo to zajedno otkriti.

 

Vjerujem da je ista situacija i kod liječnika i na svim drugim mjestima gdje ljudi traže i očekuju neku vrstu pomoći u rješavanju bilo kojeg problema ili poteškoće. Badava institucije, zakoni i sve mogućnosti, ako čovjek ne zna svoja prava i ne usudi se zatražiti ono što mu po pravu pripada.

 

Nitko nikom ne može pomoći na način da za njega nešto odradi. Savjet, informacija, podrška, to da, ali svatko mora „svoj križ nositi“. Pa tako; moliti za donatore mi zvuči kao jeftina podvala za skupe pare.

 

****************************************************************

SEMINARI I TEČAJEVI
ILI
UČENJE IZ KNJIGA

 

Na jednom od mojih seminara u grupi sam imala vrlo načitanu osobu koja je na očigled odskakala od ostalih članova grupe. U početku je grupa pomalo distancirano pratila njezine istupe, čak su je u jednom trenutku pitali, po šta je ona došla na seminar kad tako puno zna o svemu tome? Ona je pošteno priznala da je puno toga pročitala, ali da tek sad ne zna šta sa tom hrpom informacija i kako ta nova „znanja“ uklopiti u svoju stvarnost.

 

Često me ljudi pitaju mogu li se spiritualne i ostale tehnike naučiti iz knjiga i jesu li seminari, radionice i tečajevi doista potrebni? Je li učitelj nužan i što s lošim učiteljima?

 

Kako na svim mojim seminarima i radionicama ima jako puno praktičnog rada, puno različitih vježbi koje ovise o strukturi i homgeniziranosti grupe, pa bi ih i u najopsežnijoj skripti bilo nemoguće sve pobrojati, obično odgovorim da teoriju mogu naći u knjigama, ali praksu samo u živim seminarima i radionicama.

 

No, najbolji odgovor na to i slična pitanja je dala V. polaznica jednog od mojih seminara; bili smo na polovici seminara pa sam im podijelila skripte, da se lakše snalaze u vježbama koje su trebali provoditi doma. Na slijedećem satu mi je zbunjeno pokazivala nedovršenu ekspertizu teme koja je bila za vježbu. Na moje pitanje zašto se nije poslužila skriptom, zar nije imala vremena? Odgovorila je:

Knjigu ne mogu pitati ono što mene muči, a ni da li sam na pravom putu, ako sam nesigurna ili zapnem, a tebe mogu.

 

Međusobna interakcija u grupi daje poseban naglasak ovakvom učenju...

 

LOŠI ILI TEŠKI UČITELJI

 

Loši ili teški učitelji su tema za sebe. Ako ste došli po neka znanja i vještine ne prosuđujte učitelja. Ako nešto ne razumijete, pitajte. Ako ipak postoji antagonizam između vas i učitelja potražite drugog učitelja, no to nije najmudriji savjet, jer važno je znanje, a ne učitelj, a vi možete upasti u zamku stalnog mijenjanja učitelja i tako ostati zauvjek nedovršeni učenik. Sjetite se da je poučavanje najteži i najodgovorniji posao na svijetu.

 

***********************************************************

KAD UČENIK POSTAJE PRAKTIČAR?

 

Na ovo pitanje ćete dobiti vrlo proturječne odgovore od različitih, nekih čak i sumnjivih učitelja, koji si uzimaju za pravo da sami određuju kad njihov učenik smije dalje i kad smije početi samostalno djelovati.

 

Umjesto toga ja ću vas pitati: Kad dijete prohoda, kad mu roditelj dopusti ili kad se samo osjeti sigurno na svojim, do jučer nesigurnim nožicama?

 

Sami bih još dodala da učitelj ne bi smio uskratiti svoju podršku i savjet svojim učenicima ni nakon dovršenog procesa učenja, ali ne smije si uzimati niti pravo da vodi svog učenika za ruku, jer tada nema šansi da učenik postane samostalan u svome radu.

 

O početničkim greškama svakog učenika koji se zaputio u samostalan rad i djelovanje, sami nešto dopišite, ali ne zaboravite da su i greške instrument učenja….