U vrtlogu života, u svjetlosti svijesti nismo svi isti.
U suncu moga neba spiralna snoviđenja sjaje,
u srcu se množe kristali, osjećaji čisti,
u umu iskre misaoni izmišljaji.
U zagrljaju nadahnuća se krije duše bogatstvo cijelo
njime lutam sretna, drugujem s malim oblakom,
lebdim snena ka zvjezdi Večernjici na sijelo,
grlim se sa slučajnim prolaznikom.
Zagrljajem misli koračam neutabanim stazama,
ulazim u rajske dvore koji vječnost zrače,
milujem cvijeće u osjećajnim oazama,
udišem mirise koji ljubav znače.
U zagrljaju želja u grad sanjajućih knjiga bježim,
uranjam u viziju kroz velika osjetilna vrata,
a budnim umom ka izvoru umijeća težim
uranjajući u romor unutarnjeg sata.
U zagrljaju čežnji osluškujem Joyceov glas
utkan u snove umjetnikove mladosti,
opsjenom riječi tvorim misaoni klas
koji šumi iluzijom ode radosti.