Maurice Maeterlinck je 1911 dobio Nobelovu nagradu za literaturu. Njegovo pjesničko, esejističko i dramsko djelo biva uzorom mnogim književnicima, od Rilkea do Ionescoa. "Plava ptica", priča o Tiltilu i Mitil se bavi pitanjima kao što su život i smrt, prijateljstvo, ljubav, odanost i izdaja.  Potraga za Plavom pticom je potraga za srećom, a na djeci blizak način, govori o njenoj relativnosti i neuhvatljivosti. U vilinskom i snolikom svijetu, u traganju za Plavom pticom, simbolom sreće, dvoje siromašne djece tajnu života i sreću na koncu pronalaze u samom traganju.

U traganju za simbolom sreće koju osjećam kao lepršavu plavu pticu u dubini svjesti, osjećam tvoje ime upisano zvjezdanim slovima u moje misli. Tvoje ime se zrcali u kapljicama morskih valova i bjelini školjki, blješti u ljubičastom baršunu praskozorja i grli me svjetlošću koja se purpurom sutona spušta sa orkanskih visova neugasivih žudnji. Volim slova kojima izgovaram poeziju tvog postojanja u dubinama oceana  svijesti, volim zdenac vremena iz kojeg istječe ljubav i širi se ravnicom trenutka. U titrajima tvog imena izgovorenog snagom rascvjetanih pupoljaka osjećam pjenušavu kupku sreće i milost postojanja u simfoniji boja. Utapljam se u tvom pogledu i slavim radost otkucaja srca ugnježđenog u zjenici oka vječnosti. Gledam tragove uspomena u riznici pamćenja i vidim naše nebo razasuto beskrajem kao baldahin nad krevetom od maslinova drveta. Osluškujem šum oceana i znam da je to zov delfina koji zlaćanom spiralom bezvremene melodije pozdravljaju tvoj dolazak, tvoje sidrenje u luci snova. Čudesna je ova sonata od purpura koji me omotava tkivom tvoga imena, čarobne su ove strune koje kapljicama pišu note o vrelu vremena i odnose me u vrtlog vretena našeg zajedničkog univerzuma. Predivno je pogledati u krošnju stare masline i njenim plodovima brojati poljupce i osjećati izvor ljubavi u predvorju  vječnosti. Sreća je uvijek tu, ona je raspjevana lađarica koja našu životnu gondolu provodi kroz lagune prostor- vremena.

http://umijece-vremena.blogspot.com