Dogodilo se onoga trena kada je zvijezda repatica najavila rođenje Bogočovjeka, kada smo počeli odbrojavati vrijeme otkucajima srca u Srećogradu svijesti, kada je Ljubav odjenula odoru ovozemaljskog života i pozvala nas na slavlje osjećanja osjećaja. Nebo otvorilo oči, zaiskrili su dragulji beskrajnim bezvremenom anđeoskog sjaja, svaki treptaj mi šapuće o sreći, daruje duši mojoj tajnovito znamenje, blještavo drago kamenje, tišinu tišinom ogrnutu, treperavu svjetlost ozrcaljenu u života svijeći. Svaki treptaj svjedok je životnoga sjaja, anđeoski odsjaj tijelo u zagrljaj nebeskog vretena prima, tka lakoću neminovnog kraja, a u duši se širi vječna osjećajna plima. Srce osjeća, srce pamti, srce šapuće kristalima sreće, srce iskri anđeoski sjaj, u srcu je skriveno najvrednije zemaljsko blago, tajnovita riznica u koju se ulazi bez zlatnoga ključa. Treptaji zvijezda unutarnjeg neba nisu tek znamenja lažnoga sjaja, unutarnje sunce šaputavom svjetlosti poruke u knjigu života piše, u dubinu duše, u tu tajnom ovijenu svjetlosnu planinu kristalno znamenje niže. Svijest i podsvjesti vrtnjom zlaćane spirale u kristalnom zamku spoznajnog trenutka grade odaju sanjajućih knjiga, svakim treptajem oka novu stranicu o tom carstvu pišu, svakim uzdahom novi list na drvu svjesnosti zatitra, novi kristal iz zagrljaja svijesti i podsvijesti u dušogradu zablista. Na vrhu svjetlosne planine, na vrhu svijeta ljubav kristalima svoga nastajanja aureolu sretnome trenutku iskri. Sa vrha, sa platforme življenog života u dubinu svijesti slijeva se žuborava rijeka, blješti suncem obasjana ljepota svih proživljenih dana, iskre kapljice, ti blistavi dragulji u kojima se zrcali prohujalo vrijeme, sve legende, svaki mit, povijest čovječanstva, sanjane visine, zamišljane dubine, željene širine svevremena. Uranjam u dubinu svijesti, zrcalim se u kristalu sreće, kapljica sam u vremenskoj rijeci, iskra svjetlosnog orkestra, foton svjetlosti na svemirskom dlanu. Osluškujem unutarnju tišinu i čujem poruku satkanu od tkiva vječnih snoviđenja, tu svjetlosnu rijeku koja mojim tijelom teče i svjetlosni romor moje duši tvori. Na svilenom tragu duše stihovi se iskre, satkani od kristala, od anđeoskog tkiva i poruku svijesti o istinitosti tog znamenja u antologiji poezije svjesnost slovima od snova pišu. Niže se niska blještećih bisera ljubavnoga lanca postaje znamenje moga unutarnjeg vida, svjedok nevidljivog anđeoskog cjelova koji ljepotu ostavlja ogrnutu treperavim velom duševnoga zdravlja. Sretan trenutak, sreća iznjedrena iz tkiva unutarnjeg neba, svjetlosni znakovi koji tugu brišu i zvjezdanim  slovima odu sreći pišu.

http://sretan-trenutak.blogspot.com