U potrazi za punim mjesecem, u Gozd Martuljku
Borivoj Bukva
- By: zeljko sepic
Borivoj Bukva, foto: Željko Šepić
Povratak u rano djetinjstvo nezaobilazno za sobom povlaći sjećanje na vrijeme koje je prethodilo svim našim snovima i nastojanjima vezanim uz razvoj vlastite osobnosti - dragom okruženju koje nas je s velikom pažnjom u odgoju podržavalo i uzdizalo, ka stvarnosti ni malo snovitoj i tako lijepoj kao u začetku samog života.
Rano djetinjstvo i sjećanje na prve korake učinjene u nepoznato, sa do tada nedodirljivom i nezamislivom tajnovitošću, uvest će nas u svijet mašte i snoviđenja, s kojim ćemo proživjeti veći dio preostala života.
Ta prekrasna, nezamisliva, nedirnuta i divlja ljepota! To fantastično u trenutku viđeno preljepo snoviđenje, u isto vrijeme po život opasno i nedostupno, prvi put viđeno u stripu i filmu - Kekec, ponavljat će se cijeli život.
Kekec, dječarac iz stripa ili filma, iz mašte i snova, uvijek će buditi želju za jos neviđenim i nedostpnim planinskim visovima! Što bi to moglo biti? Prisjećanje, izgubljen san, mašta ili java? Dali sam nekada - nekad davno, tu pod planinskim visovima Martuljških Alpa živio, trčakarao poput Kekeca i verao se po stijenama do samih Triglavskih visina?
To neuhvatljivo što nam svakodnevno uzmiće, lagano ali sigurno između prstiju, iz šake, ruku, iz pogleda i misli, kao da nikad ni posjedovali nismo. Što bi to moglo biti?
Upravo taj Martuljški splet Julijskih Alpa koji u sebi krije tajanstvenu moć, sto nadilazi razum i osjećaje, u svakom trenutku ispunjava nas željom da prevaziđemo granice nemogućeg i krenemo u nepoznato.
Tajna koju samo rijetki umovi mogu dosegnuti, samo maštom; dohvatiti rubove te velike nesagledive tajne, nalazimo u božanskim visinama Martuljških Alpa.
Martuljški splet vezan uz vrhove gorja, kanjon potoka Martuljek, potok Martuljek, Savu Dolinku, Slap I, Slap II, prikazujem u svojim pjesmama i crtežima, kao nedirnuti dio prirode, gdje čovjek jos nije u potpunosti utisnuo pečat svojih ruku.
Martuljek je potrebno ostaviti, ne dirati ga, samo tako ostat ce najljepši i nedirnuti dio prirode, nama i mlađim generacijama na znamen, kao uspomena; da smo htjeli i umijeli sačuvati barem dio djevičanske nam priride.
Borivoj Bukva
Napomena: Tekst je iz knjige Borivoja Bukve, SA PEROM U RUCI /haiku/ - Rijeka, 2004.
Sve fotografije sačinio je naš umjetnik Željko Šepić, Kamp GOZD - 2012.
--------------------
Veliko hvala dragom prijatelju, teozofu, umjetniku fotografije
i nadolazećem haikuisti te haiga majstoru, - Željku Šepiću!
lp, boro
irida
bglavac
