Fraktali su, za razliku od Platonovih, geometrijski oblici konačne površine, ali beskonačnog opsega. Oni rapsodijom boja emitiraju nečujne titraje koji u nama pobuđuju, naš osobni ritam, osjećaje sklada, mira i ljepote.
"Oblaci nisu sfere, planine nisu stošci, obale nisu krugovi, kora nije glatka, niti munja ne putuje ravnom linijom jer Einstein nam je svojim teorijama, o energiji i konstanti brzine svijetlosti, zakrivio prostore i uveo nas u čudesnu dinamčku dimenziju našeg postojanja u dimenziju prostor- vrijeme."
Treptaj leptirovih krila,
nježan lahor što tek kožu dira
i treptajem nježnim uragane,
u dubini srca, sniva.
Misao, taj treptaj Kronosovog oka
u kojem se prošlost u sadašnjost slijeva,
trepti snagom i nježnosti snenom,
misao taj čudesni treptaj leptirovih krila.
A Čovjek taj leptir, anđeo ili sjenka,
čovjek to božansko biće,
odbjegli treptaj Kronosova oka,
kapljica rose na latici cvijeta,
zrnce pijeska u pustinji svijeta.
nježni lahor leptirovih krila,
ili tek
treperavi dašak vremenskoga tijeka.
Upitajmo se što je život, a što je misao kojom pišemo portret našega života i kako se odlučiti što je prava, kvalitetna i kreativna misao o nama samima i o ovoj velikoj gala predstavi koju nazivamo život. Da li smo uistinu svjesni da živimo u vremenu reformi i brzih promjena paradigmi, da živimo u kaotičnom vremenu punom ideja koje se neprestano sukobljavaju, isprepliću, ali i nadopunjuju?
Toga, naizgled, kaosa se ne treba bojati. On je kreativan. Do kraja definirani procesi, procesi određeni čvrstim zakonima koji se moraju izvršavati bez pogovora ulijevaju sigurnost, ali to je sigurnost žabokrečine, netalasanja u ustajaloj močvari svakodnevice koju smo nekada davno nazivali, danas zaboravljenom filozofijom palanke.
"Ugodno je boraviti u zaštićenom prostoru palanke, slatke male palančice, pored vatrice u kaminu, dok oluje bijesne napolju, izvan našeg skamenjenog svijeta. Vani haraju vuci, zmije i hajduci, ali to nas uopće ne zanima. Vatrica pucketa, toplo je. Oko nas je drvena ograda. Mi smo u svijetu u kojemu svatko zna svoje mjesto, i koji se srećom neće mijenjati godinama. To je naša civilizacija."
Takav se život ne osjeća, on je umjetno stvoren, on se guši u racionalnosti siromašnog uma i u tijelu okovanom emocionalnom sterilnosti. Priroda je kreativna, njeni osnovni zakoni izrastaju iz multidimenzionalnosti mikro i makro svijeta. Univerzum se širi nekom još nedovoljno objašnjenom energijom, a u kvantnom svijetu znanost otkriva uvijek nove dimenzije koje svojim postojanjem kreiraju i naše energetsko polje i naše svijesno postojanje u ovom svijetu.
Cvjetanje tisuća ideja, stvara privid kaotičnosti, ali lepršava kretivna misao, misao u čijim se temeljima kriju osjećaji autonomije, slobode, ljubavi i otvorenosti, će znati stvoriti nove, prave vrijednosti i upravo ta misao će utrti put nekim drugim oblicima stvaralačke energije. Izrasli iz kaosa i fraktalne geometrije mi cijeli svoj život, nesvijesni toga, ritmom svojim misli i osjećaja, sudjelujemo u stvaranju fraktalne arhitekture našeg postojanja u univerzumu.
bglavac
edin.kecanovic
